U jednoj renomiranoj gradevinskoj tvrtki neslužbeno su potvrdili da na nacin kako se trenutno u ovoj branši fušari, neki po kvadratu ne potroše više od 600 do 700 eura pise Glas Istre, a prodaju ga za dvostruko ili cak trostruko skuplje. Cijena proizvodnje ovisi o ulaznim troškovima, a bitna je stavka cijena gradevinskog zemljišta, koje je sve skuplje. Medutim, korupcija i siva ekonomija pridonose mogucnosti nepoštene zarade, cime je oštecen kupac jer kupuje nekvalitetno, država jer je zakinuta za porez te svi pošteni investitori i renomirane gradevinske tvrtke koje se susrecu s problemom nelojalne konkurencije i narušenog ugleda struke. Poguban omjer velicine i cijene stana dodatno napuhuju i banke, odobravajuci kredite istim tempom kako se potražnja ne bi ohladila i cijene pocele padati. Ako osoba kupuje novi stan od 60 cetvornih metara po cijeni od 1.500 eura po cetvornom metru, banci ce, uz kamatnu stopu izmedu pet i šest posto godišnje, i nakon 30 godina otplate kredita, vratiti više nego dvostruko. Dakle, nakon što kupca »odere« investitor, za novih ga stotinjak tisuca eura »odere« i banka, a tu je još i provizija agenciji od dva do tri posto od vrijednosti kupljene nekretnine te razne druge naknade i provizije banci, procjenitelju, javnom bilježniku. Prema podacima Hrvatske narodne banke, u zadnje tri godine cijene stana narasle su gotovo 40 posto, pa ako je rata za stan prije tri godine iznosila 350 eura, sada iznosi oko 500 eura, a place gotovo da stoje. Banke su vec duboko zaglibile putem hipoteka, pa je njima zadnjima u interesu da cijene nekretnina padnu. Stoga poticu novu spiralu zaduženosti i sve nerealnije cijene, koje prijete slomom tržišta. Što pritom radi država? »POS-ovi stanovi« su bili pomak, ali i kap u moru, a država ne nudi ništa novo - gradanima ne osigurava pravo na stan, a cesto ni adekvatnu pravnu zaštitu od lihvarenja agencija, fušarenja investitora i slicno. Na tržištu proizvodnje i prodaje stanova vlada stihija i gradevinski eldorado. Ispada da je na djelu »prljavo« javno-privatno partnerstvo u kojem država pere ruke, pravdajuci sve zakonom tržišta, a u biti skida sa sebe odgovornost. No, kad treba graditi rukometne dvorane po odabranim gradovima, onda se po hitnom postupku rješava dokumentacija i poslovi dijele bez natjecaja. Zašto bi se onda privatni investitori ponašali drukcije, kada država daje ovakav primjer? Predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Dubravko Ranilovic smatra da je na potezu »druga generacija« kupaca koja se teže odlucuje na kupnju stana i više važe izmedu cijene i kvalitete stana. Posljedica je da cijene nekretnina na nekim lokacijama stagniraju ili su cak u padu jer su precijenjene. Odstupanje izmedu tražene i realizirane cijene iznosi cak 18 posto, što govori da se u startu postavi cijena koja je nerealna. Naselja se grade bez plana, preizgradene zone su bez osnovne infrastrukture, s neadekvatnim okolišem i bez pratecih sadržaja. S druge strane, potražnja za kvalitetnim nekretninama je i dalje veca od ponude pa bi u konacnici cijene ipak trebale rasti. Lani je izgradeno oko 14.000 stanova, a tržište traži znatno više. No, bez suradnje države, lokalne samouprave i privatnih investitora, nemoguce je osmisliti kvalitetnu stambenu politiku, smatra Ranilovic. Dodaje da Hrvatska nema politiku stanogradnje. Urbanisticki planovi moraju definirati stambene zone, a rast cijena može se zaustaviti suradnjom s lokalnom samoupravom koja bi investitorima trebala osigurati jeftinije zemljište, što bi se prelilo u nižu cijenu kvadrata stana.