U gomili informacija koja je zasipala javnost gotovo se izgubio podatak da su u gašenju požara na otoku Kornatu neposredno sudjelovali i vatrogasci - dragovoljci Kristian Popović, Krešimir Grgas i Ivica Perković , članovi DVD Zablaće. Ta trojica zablaćkih vatrogasaca odigrala su odlučujuću ulogu u pronalaženju i spašavanju ranjenih vatrogasaca na otoku Kornatu, a u Jutarnjem listu prvi puta govore o svemu što su proživjeli. Kristian, Krešimir i Ivica ispričali su da ih je 30. kolovoza u 12.15 sati pozvao Operativni centar da skupe ekipu za desant na otok Kornat. Pozivu se odazvalo pet vatrogasaca iz Zablaća, ali u vojarni Bribirski knezovi u Šibeniku dvojica nisu mogla stati u helikopter. Nad otok Kornat su stigli za dvadesetak minuta. Najprije je iskrcana prva ekipa od šest ljudi (pet profesionalaca i jedan dragovoljac iz Vodica). Bila je to rutinsko iskrcavanje koje je proteklo bez problema. Razgovarali smo, šalili se i čekali vodu. Vatrogasac Joško Klarić je poslan na brdo iznad mjesta iskrcaja da izvidi situaciju, a mi smo čekali “krušku”. Dok smo čekali digao se veliki dim s druge strane maslinika uz koji smo stajali. Rečeno mi je da izvidim što se događa kako nas vatra ne bi iznenadila s leđa - kaže Kristian Popović. Budući da tu gdje smo se iskrcali nismo imali što raditi jer je vatra već prošla, a nije bilo ugroženih kuća, zapovjednik požarišta Dino Klarić pozvao je helikopter da nas prebaci na drugo mjesto.

Helikopter je brzo stigao, a Dino je poslao Krešimira po mene jer helikopter nije mogao dugo čekati zbog vatre koja se širila. Nas smo se dvojica u kamenjaru mimoišli. Ja sam već bio kod helikoptera, a Krešo me je još tražio. Ali dok je trčao prema helikopteru Krešimiru su ispali radiostanica i mobitel. Dogovoreno je da potražimo opremu i pridružimo se Jošku Klariću koji je bio na vrhu brda. Tako se dogodilo da se nas četvorica nismo ukrcali u helikopter i da je on na novu lokaciju prevezao 13 vatrogasaca koji su stradali. Mi smo ih trebali sustići pješice. Nakon što su našli izgubljenu opremu trojica Zablaćana i Joško Klarić krenuli su prema uvali Šipnatoj. Pokušavali su stupiti u kontakt, ali bez uspjeha. Ivica Perković i Joško Klarić ostali su u Šipnatoj, a Kristian i Krešo se popeli na brdo i tražili signal kako bi radijom ili mobitelom uspostavili kontak sa zapovjednikom požara Dinom Klarićem. Usput su našli i “krušku” s vodom, a nedugo zatim su uhvatili poziv za pomoć. U pomoć je zvao Knežević, kazao nam je da je preko njih prešla vatra i da im treba pomoć, da ih treba izvući. Bio je u šoku i nije znao objasniti gdje se nalaze. Uskoro više nije mogao ni govoriti.

Odmah smo nazvali 93 i tražili helikopter za izvlačenje. Pozvali smo Ivicu i Joška Klarića te krenuli u potragu za stradalima. Tražili smo ih sat i 40 minuta. Podijelili smo se u dvije grupe. Jurili smo pored goruće šume i preskakali suhozide. Čuli smo ih preko radija, ali ih nismo mogli naći. Išli smo s jedne i druge strane dvaju uzvisina, a nismo znali da su oni točno između njih. Vjetar je na mahove bio tako jak da smo se morali držati za kamenje. U tom trenutku Joško Klarić je ugledao nešto bijelo. On i Ivica su krenuli prema tome i pronašli 12 naših kolega razbacanih u krugu od oko 50 metara. Našli smo pet mrtvih i sedam ranjenih.

Bio je to stravičan prizor. Odmah smo pozvali helikopter, ali se pokazalo da on tu ne može sletjeti pa smo pozvali GSS. Dok smo čekali helikopter dali smo im vode i pokrili ih košuljama. Bili su žedni i dehidrirani pa smo rekli Jošku Klariću da ostane uz njih dok mi odemo u Šipnatu po vodu. U povratku smo vidjeli helikopter GSS-a i naveli ga na mjesto stradanja. S tim je helikopterom stigao Stipe Božić i još jedan pripadnik GSS-a pa smo im priskočili u pomoć da zbrinu i podignu ranjenike. Akcija je trajala dva i pol sata. Postupali smo prema uputama Stipe Božića, pokrivali smo ih folijama i stavljali im “pelene”… Pokušali smo doznati što im se dogodilo, ali oni nisu mogli govoriti. Tek bi uspjeli reći da im je hladno, da su žedni i da ih boli. Nakon spašavanja Kristian, Krešimir i Ivica spustili su se u Šipnatu, i od tada su na njih svi zaboravili.