Revolucionaran iskorak u približavanju do jucer strogo zašticenih vojnih tajni obicnim ljudima, izazvao je veliko negodovanje državnika u Kini, Indiji, Australiji, Nizozemskoj, Južnoj Koreji, Izraelu i Tajlandu. Pri tome se upozorava na mogucnost da teroristicke skupine bez imalo napora preuzmu s Google Eartha vrlo upotrebljive podatke o lokacijama vojnih objekata, postrojenjima, njihovom znacaju, velicini te da uz pomoc satelitskih snimki udare po objektima krecuci se najsigurnijim i nezašticenim pravcima. Medjunarodni strucnjaci i analiticari koji se bave problematikom nacionalne sigurnosti smatraju da je sadašnji program Google Earth maksimum do kojeg upotreba satelita u komercijalne svrhe može ici, jer ako se nastavi sa snimkama još vece rezolucije ili s cešcim vremenskim obnavljanjem, jer su trenutacne snimke stare godinu, dvije, vlade država nece dopustiti taj korak i ucinit ce sve da to sprijece. Indijski predsjednik Abdul Kalam je 2005. na jednom predavanju policijskim casnicima pokazao satelitske snimke vrlo osjetljivih lokacija na indijskom teritoriju koje su preuzete s interneta. Upozorio je na opasnost od Google Eartha s obzirom na to da su teroristicki napadi ucestali na indijskom tlu, a i odnosi sa susjednim Pakistanom nisu idilicni. Ako razgovarate s indijskim dužnosnicima, oni ce vam reci kako misle da je komercijalna upotreba satelitskih snimaka nešto najgore što se ikad dogodilo, izjavila je nedavno Theresa Hitchens, direktorica Centra za obrambene informacije u Washingtonu. U Australiji su se vlasnici nuklearnog reaktora Lucas Heights žalili kako su snimke s Google Eartha povecale mogucnost teroristickog napada na njihovo postrojenje, a u Velikoj Britaniji nastoje zabraniti mogucnost dobivanja slicnih snimki nuklearnih energetskih postrojenja. Google Earth ne dolazi sa snimljenim materijalom, vec ih se mora preuzimati sa servera, dobro je imati brzu internetsku vezu, a i malo jace racunalo. Funkcionalnost programa je vrlo jednostavna, vecinu radnji moguce je obaviti mišem. Ako se okomiti satelitski pogled na površinu Zemlje ucini dosadnim, moguce ju je prividno zakrenuti kako bi se dobio trodimenzionalan dojam.

Kad je sredinom 1995., neposredno prije pokretanja vojne operacije “Oluja” hrvatska vojna obavještajna služba zatražila od Francuske satelitsku snimku srpskih vojnih položaja i snaga Novosadskog korpusa uz granicu s Hrvatskom na Dunavu kod Batine, usluga je stajala desetak tisuca americkih dolara. Bila je to snimka iz zraka i to iz samo jednog kuta gledanja. Deset godina poslije, satelitske snimke bilo gdje u svijetu dostupne su svim korisnicima interneta i to posve besplatno. Nacional