Kad je rijec o statistici izravnih ulaganja rezidenata u inozemstvu u proteklih 13 godina, gdje je na prvom mjestu Švicarska, a pojavljuju se i egzoticne destinacije poput Bahama, Britanskih Djevicanskih Otoka, Antigve i Barbude te Maršalovih Otoka, prije svega treba istaknuti da je rijec o normalnoj poslovnoj praksi prisutnoj u svim zemljama. Iako je teško govoriti o karakteru takvih ulaganja u poznata off shore podrucja i porezne oaze, logicnim se namece zakljucak da je rijec o tvrtkama u stranom vlasništvu koje manji ili veci dio profita ostvarenih u Hrvatskoj reinvestiraju u navedene zemlje, ili pak o ulaganjima domacih tvrtki u off shore oaze iz kojih se onda ulaže u trece zemlje, gdje je jeftinija radna snaga ili su bolji uvjeti poslovanja. Najvažnije je da u takvim ulaganjima najvjerojatnije nije rijec ni o kakvom kriminalu i špekulativnom biznisu ili iznošenju ilegalno stecenog novca iz zemlje, što je aktualizirano raspravom o pronevjeri novca za obranu Hrvatske u ratno vrijeme. Ilegalne transakcije, naime, uglavnom ne idu preko banaka i HNB ih ne evidentira u svojim statistikama nego se novac vjerojatno prenosi torbama, gliserima i na druge nacine. Zamjetno je takoder da su izravna ulaganja rezidenata uopce, pa tako i u off shore zone, daleko manja od milijardi izravnih stranih ulaganja koja su tada došla u Hrvatsku. Zabrinjavaju moguce konotacije izjave dr. Branka Vukmira za medije o primjeru Francuske, gdje su zabranjena inozemna ulaganja u 12 gospodarskih sektora. Ostalo je nejasno istice li se to kao pozitivan primjer ili je ipak rijec o tome da je Francuska zabranila strana ulaganja u vrlo specificne sektore poput vojne opreme i sl. Osim toga, Francusku ce vjerojatno Europskom sudu tužiti Europska komisija zbog kršenja europskih propisa, a Hrvatskoj bi zbog vlastite buducnosti bilo bolje da osmisli i potakne strane investitore na ulaganje u proizvodnju i izvoz.

Business