Afera “Brodosplit”, pise Slobodna Dalmacija, u kojoj je splitski škver 2005. godine “olakšan” za četiri milijuna eura, dobit će sudski epilog. Naime, prema pouzdanim informacijama koje smo dobili od visoko pozicioniranog policijskog istražitelja koji se, sa skupinom suradnika na državnoj razini, tim slučajem duže bavi, sa sigurnošću se može reći da će temeljem dosad prikupljenih podataka, a kako tvrdi naš izvor radi se o nepobitnim dokazima, uskoro biti sankcionirani ključni sudionici afere, a to su prema zasad dostupnim nam podacima: Drago Maček, posrednik u sklapanju poslova s njemačko-nizozemskom tvrtkom “Wessels”; predsjednik Uprave “Brodosplita” Goran Vukasović; član Uprave “Brodosplita” Ante Luetić i predsjednik Uprave “Brodotrogira” Mateo Tramontana. Zbog osnovane sumnje da su počinili kažnjiva djela zloporabe položaja i ovlasti i pranja novca, protiv njih će, to je posve izvjesno, biti pokrenut postupak, a ne isključuje se ni mogućnost da bude zatraženo i njihovo pritvaranje. Zbog čega se rečenu četvorku tereti? Sve je počelo sredinom 2005. godine kad je splitski škver, posredstvom Drage Mačeka, dogovorio gradnju četiriju brodova za njemačko-nizozemsku tvrtku “Wessels”. Nakon što je predsjednik Uprave “Brodosplita” Goran Vukasović sklopio ugovor o gradnji četiriju tankera za tvrtku “Wessels” po cijeni svakog broda od 51,5 milijuna dolara (premda je bilo i drugih ponuda, možda i još povoljnijih), istoga dana je dogovoreno i potpisano i nekoliko aneksa glavnog brodograđevnog ugovora. Tim aneksima je, cijena tankera drastično smanjena, a u aneksima je precizirano da se za svaki brod vrati po milijun eura, odnosno ukupno četiri milijuna eura. Taj novac je uplaćen na račun jedne ciparske tvrtke, a onda je ubrzo prebačen na privatni račun posrednika Drage Mačeka u jednoj austrijskoj banci. Radi se o računu kojim Maček isključivo raspolaže. Nedugo nakon što je na njegov austrijski račun “sjelo” četiri milijuna eura, Maček podiže veći iznos, navodno se radilo o milijun i pol eura, i odnosi ga, po svemu sudeći, u Zagreb. Na Mačekov račun u Austriji, koji je u međuvremenu, na traženje nadležnih tijela RH, blokiran, još uvijek se nalazi dio novca splitskog škvera. Dio novca je, preko inozemnih bankovnih računa i off shore tvrtki u Njemačkoj, Nizozemskoj i Lihtenštajnu, uplaćen i na neke privatne račune u Hrvatskoj. Istražitelji su, uz pomoć i suradnju inozemnih, ušli u trag novcu pa se temeljem dosad prikupljenih dokaza sa sigurnošću može reći da je dio novca “Brodosplita” Maček prebacio na bankovne račune Gorana Vukasovića, Ante Luetića i Matea Tramontane. Radi se o iznosima od 100 tisuća do 200 tisuća eura, dakle o više milijuna kuna. Novac je u konačnici uplaćen na njihove privatne račune u Hrvatskoj.

Tko je tko u aferi Brodosplit
Goran Vukasović (44), dipl. ing. strojarstva, koji u “Brodosplitu” radi od 1990. godine, bio je stipendist matične tvrtke. Počeo je na mjestu inženjera u Tvornici dizelskih motora, a karijeru nastavio kao pomoćnik voditelja novogradnje i voditelj novogradnje. Potkraj 90-ih Vukasović je obnašao dužnost direktora proizvodnje, a ostale su zabilježene optužbe da mu je nekoliko brodova “iskočilo” iz ugovornih rokova. Nakon toga bio je voditelj projekata razvoja i investicija te tehnički direktor u “Brodosplitovu” Brodogradilištu specijalnih objekata. Potkraj 2004. i početkom 2005. sedam mjeseci je djelovao u “Brodotrogiru” kao direktor sektora brodogradilišta.
S dolaskom aktualnog Nadzornog odbora, u srpnju 2004. godine, Ante Luetić imenovan je za člana Uprave “Brodosplita” za komercijalne poslove. Luetić je do tada radio u posrnulom kaštelanskom gubitašu “Adriachemu”, gdje je bio bliski suradnik od radnika i sindikalista često osporavanog direktora Petra Čove. Znakovita je činjenica da je NO na čelu s ministrom Vukelićem u najuže vodstvo škvera izabrao osobu koja do tada nije imala nikakvog iskustva u brodograđevnoj djelatnosti.
Dipl. ing. strojarstva Mateo Tramontana (42), predsjednik Uprave “Brodotrogira”, na čelu tvrtke je od 1. rujna 2004., a nakon dva mjeseca na navozima se dogodila najteža tragedija u povijesti - pogibija četvorice radnika. Kao stipendist brodogradilišta prošao je put od projektanta do direktora. Tijekom 1994. bio je šef Sektora novogradnje, a 1999. direktor “Hrvatske brodogradnje Trogir”. Od 2002. pa do svibnja 2003. bio je direktor ACI marine u Splitu, a smijenjen je nakon krađe talijanske jahte i sklonjen na mjesto koordinatora za splitsko područje.