Toše, ti si meni dao život. Šta da ja sada uradim da pomognem tebi? Neprekidno je kraj groba Tose Proeskog ponavljao Toše Ilijev, petnaestogodišnji djecak iz Kocana kome je poznati pjevac prije sedam godina dao novac za operaciju tumora na mozgu i time spasio život. Spasio je život mojemu sinu i to mu nikada necu zaboraviti, kroz plac govori djecakova majka Eugenija. Toše je bio jedan od najhumanijih ljudi u Makedoniji. Svima je pomogao prica djecakov otac Mile Ilijev. Pomogao nam je kada nam je bilo najteže i spasio je život mojemu sinu. Kada smo skupljali novac za operaciju, mnogi ljudi su nam dali koliko su mogli i pritom su mi rekli: “Zovi i Tošeta, on je mnogo dobar covjek”. Nisam ga ni poznavao, ali cim je cuo o cemu je rijec, odmah je pristao. Održao je humanitarni koncert u Kocanima i sav prihod dao za lijecenje mog sina. Veliki je to covjek bio, zakljucuje Ilijev. Nevenka, baka djecaka, prislanja na grudi sliku Toše Proeskog, i kroz plac prica: “Moj Mile je nudio Proeskom da uzme dio novaca od prodanih ulaznica da bi pokrio troškove koncerta, ali on nije hteo ni da cuje za tako nešto. Pred koncert je došao u našu kucu. Igrao se sa našim Tošetom i njegovim mladjim bratom Simeonom. Poslije operacije u Hannoveru, Proeski je stalno zvao da pita kako je njegov imenjak iz Kocana. Strasna tragedija zadesila je ne samo kucu Proeskih, vec i svih onih kojima je poznati pjevac pomagao”. Toše Proeski bio je poznat po humanitarnom radu, ali iz skromnosti nije o tome htio da govori. U mjestu Negotino živjela je devojcica Milena.

Jednom prilikom, imala je samo tri godine tada, gledala je televiziju kao i obično jer nije ništa drugo ni mogla iz kreveta i ugledala je Tošeta. Pevao je na koncertu. Tužno je zaplakala i rekla: „Jedina mi je želja da jednom i ja odem na njegov koncert, pa posle mogu da umrem“. Blic

Njeni roditelji Svetlana i Branko Dimov pricaju kako se cuveni pjevac pojavio u njihovom životu i uljepšao ga. Mala Milena bila je teško bolesna, te je ostala stalno vezana za krevet. Imala je samo tri godine kada je gledala televiziju i ugledala Tošeta Proeskog. Pjevao je na jednom koncertu.

Tužno je zaplakala i rekla: “Jedina mi je želja da jednom i ja odem na njegov koncert, pa poslije mogu i da umrem”. Za roditelje je to strašna recenica, tužno prica otac Branko. Rodtelji su, ispricali prijateljima koja je Milenina životna želja, a ovi su prepricavali opet svojim poznanicima u kaficu. Slucajno je Toše baš tog dana prolazio kroz Negotino i u kaficu saznao kako je jednoj teško bolesnoj djevojcici želja da upozna njega. Raspitao se gdje je njezina kuca, Toše se pojavio na našim vratima. Nikada necemo zaboraviti taj dan. Skamenio sam se od uzbudjenja i nisam mogao da izgovorim ni rijec. I Milena je zanijemila, a odmah zatim je pocela da vrišti od srece, skocila je Tošetu oko vrata. To je i za nas bila bajka, a kamoli ne za nju, prisjeca se Branko. Od tada je svracao kod njih kad god je mogao. On je njoj uljepšao život. Milena ga je zvala na mobitel cak i dok je bio na koncertima. Jednom je direktno sa koncerta na trgu u Skoplju otrcao u bolnicu da je vidi jer ga je ona nazvala. Milena je umrla u sedmoj godini zivota. Od poznanika smo culi da bi Toše kad god je prolazio kroz Negotino svratio na njezin grob, pricaju Milenini riditelji, koji iako imaju sina Vaska, kazu da su izgubili jednog sina u nedavnoj saobracajnoj nesreci.