Starija sestra Toše Proeskog, koji je tragično nastradao u saobraćajnoj nesreći, dala je makedonskom Dnevniku ekskluzivni intervju. U iscrpnoj ispovjesti Dora Risteska tvrdi da je njen šest godina mlađi brat predosjecao svoju smrt: Mislim da je Toše predosjećao svoju smrt. Kada se prije nekoliko mjeseci gradio kat na roditeljskoj kući, on je bio u inozemstvu. Morala sam da mu javim koliko je lijep njegov kat. On mi je samo rekao: “Raduj se, Cece, zato što ćeš se ti useliti tu.” Kada sam ga pitala zašto tako govori, ništa mi nije rekao. A kada je prije nekoliko mjeseci došao na ručak kući u Kruševo, svi smo bili tu sem tate. Toše ga je nazvao i rekao: “Dođi brzo, zato što ćeš još malo da me gledaš. Posle ćeš moći da me vidiš samo na slici.” - priča sestra najpopularnijeg balkanskog pjevača napominjući da joj je otkako nema njenog brata život pravi pakao. Jednom prilikom, prisjeća se Dora, bio je zamišljen, mrzovoljan, neraspoložen. Zamolila ga je da joj kaže što mu je, pa i ako mu i ne bude mogla pomoci, biće mu lakše. Bilo je veoma čudno to što Toše nije ni riječ rekao, već je samo sutio i promatao je. O stanju roditelja koji su izgubili sina, njegova sestra kaže: Preteško im je i još su u šoku.

Porodica mu je bila sve. Svaki put kada bi dolazio u Kruševo nije mogao, a da ne pita: “Volite li vi mene?” Jednom prilikom majka mu je rekla da će se uvjeriti koliko se voli dijete, tek kada ga jednog dana i sam bude imao. Tada se zamislio i izustio: Majko, čini mi se da samo vas volim u životu. Voleo je ljude, našao ljubav svog života, ali utočište mu je uvek bila kuća. Za svadbenim zvonima nije žurio. Sebe je pred oltarom video tek poslije 34. godine. Kurir

Ni sa zdravljem ne stoje najbolje.Veći dio dana provedu povučeni u svojoj sobi. Otac malo spava i stalno ponavlja: “Ovo je nemoguće. Ne mogu da vjerujem da mi više nema djeteta. Nemoguće je!” Mama neprestalno plače. Ponekad uspijem da je nagovorim da se posveti kućnim obavezama, ali to je kratkog daha. Svakog dana dva puta ide na Tošetov grob, sa suzama u očima priča Dora Risteska. Toše je volio porodicu, obožavao je sestrine klince Dominika i Nikolu. Ona, zavijena u crno, u kući punoj Tošinih slika, kaže da joj nije padalo na pamet da njen brat nešto sluti, ali sada, kad u tugovanju vraća film, svaka njegova rečenica o životu govori joj da je naslućivao skori kraj: Poslije koncerta u Skoplju 5. listopada Toše, mama i ja smo se vraćali za Kruševo. Bio je zamišljen, što nije sličilo na njega. Pokušala sam da ga oraspoložim govoreći kako ga ljudi vole i kako je život divan, a on će: “Pričate kako je život divan! I jeste divan. Samo da potraje još malo”. Samo desetak dana kasnije Toše Proeski je otišao među anđele, jer kako govori njegova sestra, “nije bio čovjek, bio je anđeo”.