Tenkovska afera - Ivanovic vuce sve za nos?Smirite narod, provizije su nam u pitanju?
Gregurić 10. svibnja 1991. u pismu naslovljenom na Antuna Milovića, direktora “Đure Đakovića”, piše: “Na osnovu Vašeg telexa oko problema isporuke tenkova za potrebe JNA, molim Vas da uvjerite radnike i Sindikat da treba poštovati preuzete obaveze. U ovo krizno vrijeme razumijemo njihov revolt kao i želju da se ne omogući upotreba tenkova protiv vlastitog naroda. Procjena vrhovništva Republike Hrvatske je da JNA neće tenkove upotrijebiti protiv vlastitog naroda, te u tom pogledu Vlada Republike Hrvatske daje Vam suglasnost za isporuku robe prema uvjetima iz ugovora”. S ove vremenske distancije sadržaj toga Gregurićeva pisma je zastrašujući. Poslije “krvavog Uskrsa” na Plitvicama, potpuno okupiranog Kijeva i zapaljenoga ratnog plamena u Lici i Slavoniji, kada više nije bilo nikakve dvojbe da je JNA naoružala pobunjene Srbe i da se stavila u službu Miloševićeve otvorene agresije na Hrvatsku, hrvatsko vrhovništvo procjenjuje da “JNA neće tenkove upotrijebiti protiv vlastitog naroda”. Drugo pismo o tenkovima Gregurić potpisuje 24. rujna 1991. godine, a u njemu piše: “Na osnovu zahtjeva SSNO - VPS Vlada Republike Hrvatske garantira da će ’Đuro Đaković’, Slavonski Brod i ostala poduzeća iz Republike Hrvatske izvršavati svoje ugovorne obveze prema izvozu po ugovoru N-10 (Kuvajt).

Ivanovic vuce sve za nos?
U suradnji s MORH-om proizvođači iz Slavonskog Broda žele u što skorijem roku završiti modernizaciju tenka M-84 i s njim izići (i) pred potencijalne kupce iz Kuvajta, čiji interes nije opao. Isti posao za istoga potencijalnog kupca uz angažiranje srpskih poduzeća i pomoć ruske i bjeloruske vojne industrije želi tvrtka “Jugoimport” iz Beograda. Upravo radi toga, tvrde naši upućeni izvori, Vladimir Ivanović izišao je sa, za Hrvate bolnom, pričom o izvozu tenkova. Taj srpski vojni stručnjak, danas zaposlenik Radio televizije RS u Banjoj Luci, glavni je u “Jugoimportovu” timu. Kako je svojedobno po vlastitoj tvrdnji bio ključna osoba u “razvoju jugoslavenskog tenka M-84″ tako danas, očito, želi biti ključna osoba u razvoju srpske modernizirane inačice toga tenka. Znajući da bi mu račune mogli pomrsiti iz “Đure Đakovića”, starom pričom želi konkurentsku tvrtku prikazati u negativnom kontekstu i umanjiti pregovaračke pozicije te hrvatske tvrtke u postupku modernizacije tenkova M-84 (i) za oružane snage Kuvajta.

|Slobodna Dalmacija|