Brane Praznik u svojoj knjizi pod naslovom Trgovci smrcu otkriva da je šverc oružja u Sloveniji poceo s Paraginim HOS-om, koji su se u Svetlom Potoku uvježbavali tijekom ljeta 1991. Umirovljeni casnik vojnosigurnosne službe Slovenske vojske, u knjizi opisuje kako su Slovenci prodavali oružje južnjacima, vojskama Hrvata i Bošnjaka. Uz obilje dokumenata Praznik zapravo prokazuje aktualnog premijera Slovenije Janeza Janšu i njegove ljude koji su, prema njegovoj procjeni, HV-u, HVO-u, HOS-u, Armiji BiH i vojsci Fikreta Abdica od 1991. do 1994. godine prodali oružja za 300 milijuna maraka. Janša, njegova služba sigurnosti i policija su prodavali oružje. Za oružje su uzimali samo gotovinu, i to u apoenima od 500 i 1000 maraka, kaže Praznik. Zanimljivo je da su pisani tragovi o prodaji oružja Hrvatima i Bošnjacima ostali strogo cuvana tajna, unatoc tome što su u Sloveniji izbijale afere oko prodaje oružja. Pripadnici slovenskog MORiS-a, vojne postrojbe Ministarstva obrane Republike Slovenije, obilazili su u listopadu 1991. Slavoniju da bi ispipali potrebe za oružjem, nakon toga su sastavili popis trenutnih potreba i planova o namjenskoj proizvodnji s Ðurom Ðakovicem. U tim dogovorima sudjelovao je i Branimir Glavaš. Rado viđen gost u slovenskom ministarstvu obrane bio je Hasan Čengić, desna ruka Alije Izetbegovića, koji je od Slovenaca gotovinom kupovao oružje i opremu za Armiju BiH, a poslovao je i preko tvrtke TWR. Praznik, osim toga, otkriva da su instruktori slovenskog ministarstva obrane dva puta u Svetlom Potoku uvježbavali pripadnike Narodne obrane APZP, vojsku Fikreta Abdića, što su također masno naplaćivali.

Tijekom tih ratnih godina preko Slovenije je u Hrvatsku i BiH prešlo mnogo vojne opreme i oružja, a velik dio prodavali su Slovenci. Prodaju oružja “za kešovinu” kontrolirala su slovenska ministarstva obrane i policije. Jurarnji list

Za vježbanje 80 pripadnika HOS-a Slovenci su zaradili 485.000 maraka, 5000 maraka za vježbanje i 1200 za kalašnjikov po glavi. Instruktori su bili Slovenci. U rujnu 1991., prema dokumentima, određene količine streljiva i oružja iz Slovenije išle su hrvatskim postrojbama preko MUP-a u Delnicama, Ogulinu i Vrbovskom.

“Hrvatska to pitanje nije otvarala, kazao je Janša i dodao da je s poslovima oko nabave oružja za hrvatsku stranu sve u redu, o čemu svjedoče memoari generala Martina Špegelja, ali i izjava predsjednika Stjepana Mesića, koji je prilikom zadnjeg službenog posjeta Sloveniji rekao da će Hrvatska biti uvijek zahvalna Sloveniji za pomoć koju joj je pružila u borbi za samostalnost.

Bošnjacima i Hrvatima u BiH (HVO) bilo je dosta toga da ih Janša dere, pa su se 1993 godine okrenuli drugima u svezi nabavke oruzja. Zna se otprilike vrijednost prometa za oružje između Slovenije i Bosne, odnosno Armije BiH. Znalo bi se i to koliki je bio promet između Slovenije i Hrvatske da nakon 1994. nisu pometeni svi tragovi, objašnjava Praznik. Samo je mali postotak od prodaje oružja išao na račune slovenske države. Smatra se da je sve ostalo završilo na privatnim računima političara i državnih dužnosnika. Pouzadno znam da je slovenska policija od Hrvatske zatražila podatke o trgovini. Tuđman i njegova tadašnja klika spriječili su da se takvi podaci proslijede. Mesić danas zbog trgovine oružjem “drži slovenske političare za jaja”. Hrvati znaju po kojoj cijeni su kupovali oružje, a to je bilo jako skupo - kaže Praznik.