Slaven Bilić je od samog početka bio drukčiji, nekako je bilo nezamislivo pročitati da je viđen na narodnjacima ili kako se hvali najnovijim BMW-om. Svira gitaru, voli AC/DC, i svega nekoliko puta je govorio o obiteljskoj intimi. Čak i kada je nedavno odselio iz stana, učinio je to bez promila pompe i budalaština, kako su se ponašali Dikan Radeljak i Vlatka Pokos. Osim toga, Bilić potječe iz obitelji intelektualaca, otac mu je bio dekan, a on je diplomirao pravo. Iako kao igrač nikada nije uživao medijsku pažnju poput Igora Štimca, a kamoli Bobana ili Šukera, poslije godine dana igranja u Njemačkoj, imenovan je kapetanom Karlsruhe ekipe, a kasnije je bio cijenjen i u Engleskoj, pise kolumnist Nacionala Robert Bajrusi. Hrvatska nogometna reprezentacija predstavlja rezultat Bilićevog načina razmišljanja. Nema mjesta euforiji jer Hrvatska redovito odlazi na svjetska i europska prvenstva, ali ovdje se radi o nečemu drugom. Slaven Bilić je organizirao tim koji je službeno među deset najboljih ekipa na svijetu, zato jer prihvaća sva pravila koja treba ispuniti želi li biti u svjetskom vrhu.

Tu nema muljanja, izmišljanja uspjeha i lažnih obećanja. Bilić je nedavno napravio još nešto zbog čega je jako cijenjen. Za razliku od Nike Kovača ili igrača Dinama (uključujući i one iz Brazila i Obale Bjelokosti), nije se dao uvući u predizbornu kampanju. Zato je Biliću sasvim svejedno za rasplet 25. studenog, kada nam predstoje parlamentarni izbori i ždrijeb kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo.

Postoje neki trenuci kada čovjek osjeća ponos jer dolazi iz Hrvatske. Nisu baš jako česti, ali ipak postoje. Nacional

Video - Docek nogometne reprezentacije u Zagrebu

To je velika čast ne samo za mene nego za cijeli stožer, za Savez. Bez obzira je li to samo novinarski blef, želja Engleza je dokaz da radimo dobro. Ali nema te ponude zbog koje bismo mi sada napustili ovaj naš posao. Jutarnji list