Ivo Pukanic iznosi u Nacionalu optuzbe na racun dr. Ivica Pasalica. Bombaški napad Pašalic je vrlo vješto iskoristio za obracun sa svojim neprijateljima, ali isto tako i da posebno naglasi kako njega sustavno godinama napadaju a da nikada protiv njega nije podignuta ni optužnica, a kamoli da je za išta proglašen krivim. Tu je potpuno u pravu, samo ima jedan problem koji je zaboravio objasniti. Predistražne i istražne radnje pocetkom 2000. obavljali su kadrovi koje je on izravno ili posredno postavio i naravno da su oni svaku pravnu radnju protiv Pašalica zaustavljali u samom korijenu. No krenimo redom. Pašalic je dosad bio tri puta na pola koraka od Remetinca. Prvi put se to dogodilo u “aferi Dubrovacka banka”. Od 1998. pa sve do danas nitko od mjerodavnih nije razgovarao izravno s glavnim svjedokom Nevenom Baracem o ulozi Ivica Pašalica u toj aferi. U emisiji Mirjane Hrge u nedjelju navecer Neven Barac je ponovo direktno optužio Ivica Pašalica da je “peti ortak” znan svim ostalim ortacima koji su potpisali ugovor. Kako sam upravo ja nagovorio Baraca na intervju u kojem je sve javno iznio, znam svaki detalj price o Dubrovackoj banci. Preko mene je 23. veljace 1998., na dan Baraceve smjene, Miroslav Kutle u društvu Vinka Grubišica zaprijetio Baracu da ce završiti u zatvoru te da ce ga uništiti ako javno zucne i jednu rijec o aferi i ortackim ugovorima. Prijetnju je i ostvario. Drugi dan nakon objavljivanja Baraceva priznanja da je Pašalic peti ortak bivši direktor Dubrovacke banke završio je u zatvoru, izvrgnut nevidenom policijsko-sudskom progonu, a još mu je i danas blokirana imovina i gotovo je na rubu egistencije. Nedugo zatim stradao je i Marko Marcinko, zato što nije htio preuzeti javno na sebe krivnju da je on taj tajni “peti ortak”. Marcinko je kao kaznu za neposluh tajnim ortacima dobio zatvor od šest godina, a Glumina banka i Dubrovacka banka su uništene. A sve samo zato da se spasi koža Ivicu Pašalicu. Tu cijenu i danas kroz sanaciju tih banaka placaju porezni obveznici. Da se cijela ta stvar htjela istjerati na cistac, istraga je mogla biti gotova u nekoliko dana i Pašalic bi se našao na sudu. Drugi je slucaj prodaja Vecernjeg lista. U taj je kriminal “Doktor” duboko upleo svoje prste, misleci da je sve tragove dobro zamaskirao i prekrio. No, na njegovu žalost, ipak je ostao jedan transkript razgovora izmedu njega i Tudmana, u kojem on predsjedniku objašnjava, kao veliki medijski strateg, kako su “cijelu stvar oko preuzimanja Vecernjeg lista dobro prikrili maglom te sve obavili kroz Zubaka i Nuica”. Koaliciji koja je došla na vlast 2000. godine nije odgovaralo da goni Pašalica zbog toga iz dva razloga. Racanu i SDP-u odgovaralo je da tako kompromitiran covjek vodi HDZ, jer bi na taj nacin oni ostali na vlasti iducih dvadeset godina. Drugi je razlog za šutnju bio taj što je SDP, odnosno Slavko Linic, ušao u deal o prodaji Vecernjaka Austrijancima. Racan mi je svojedobno rekao da su htjeli hitno prodati Vecernjak jer su ih uvjerili da ce te dnevne novine propasti ako se ne riješi vlasnicka situacija. Nova vlast je oduzela Vecernjak Zubaku i Nuicu i prodala ga Styriji. Ako je sve bilo legalno oko Zubaka i Nuica, postavlja se pitanje zašto su im oduzimali novine. Da se išlo dublje istraživati Pašalica, propala bi tada i SDP-ova “magla” oko prodaje Vecernjaka. Treci slucaj je “afera Grupo”. Prema obrascu Dubrovacke banke, Pašalic je ovaj put bio “cetvrti tajni ortak poznat ostaloj trojici”. Ista definicija kao i u Dubrovackoj banci. Ni tu ništa nije napravljeno, a mjerodavnim institucijama predane su stotine stranica ovjerenih dokumenata koji su dokazivali kriminal u medijima. No zbog važnosti aktera koji su bili ukljuceni i ta je istraga provedena krajnje nestrucno a dio policije izravno ju je opstruirao. To su fakti o tome zašto protiv Pašalica nikad nije podignuta optužnica. No još nije kasno. Pogreške se mogu ispraviti.