Pitke vode ima sve manje, tako dugo dok iz slavine teče voda ova vijest nikog ne uzbudjuje. Ipak statistike pokazuju da svakih 19 sekundi umre jedno dijete od posljedica zagadjenosti pitke vode. Oko milijardu ljudi ili šestina ukupnog svjetskog stanovništva nema pristup pitkoj vodi. Industrije Kine i Indije rastu zavidnom brzinom, svakim danom je sve veća potreba za vodom, sve više su ove dvije nacije žednije. Njihovim rijekama prijeti isušivanje, slična situacija dogodila se sa Aralskim jezerom izmedju Kazakstana i Uzbekistana, jezero koje je danas svedeno na samo trećinu nekadasnje veličine. No, probleme sa vodom nemaju samo nerazvijene zemlje, industrijske nacije takodjer se suočavaju sa nedostatkom pitke vode koja se sve više troši i zagadjuje razvojem industrije. Vode koje na našoj planeti ima oko 1,4 milijarde kubnih kilometara sigurno neće nestati, najveći dio ipak otpada na slanu vodu koja je neupotrebljiva za piće. Količina vode ista je kao i prije nekoliko milijuna godina, isparuje se i vraća nam se putem kišnice. Stanovništvo na zemlji ipak u svom razvoju troši više pitke vode od onoga što se prirodnim putem obnavlja, voda postaje najvažnije svjetsko dobro. Polovina svjetskih rezervi pitke vode koncentrirana je u samo 12 zemalja svijeta, medju njima nalazi se i naša zemlja. Ne zaboravimo ipak da će mnoge zemlje koje nemaju ovakvu sreću pokušati steći utjecaj nad ovim resursima pitke vode. Britanski ministar obrane John Reid je u Kraljevskom institutu za međunarodne odnose iznio tezu kako će globalno zagrijavanje ubrzati nasilne sukobe između rastuće svjetske polulacije zbog sve manjih izvora pitke vode.

Reid je izjavio kako će nasilje i politički sukobi postati stvarnost za 20 do 30 godina, a biti će uzrokovani klimatskim promjenama koje zemlju pretvaraju u pustinju, otapaju led na polovima i onečišćuju zalihe vode. Reed je probleme s vodom svrstao uz najveće prijetnje današnjice, terorizam, demografske promjene te globalnu energetsku potražnju, a također je signalizirao kako britanska vojska mora biti spremna na konflikte zbog smanjenih zaliha vode. Mnogi znastvenici se bave ovim problemima, nadziru se neka rješenja, no, za sada nedostatna da riješe sve veće potrebe žednih nacija uključujući i rapidni porast smanjenja zaliha zbog klimatskih promjena. Mnoge industrijske velesile poput SAD-a, Australije, Engleske već se susreću sa rapidnim oskudicama pitke vode, industrija je nezasitna u svojoj potrošnji vode. Za proitvodnju jednog para cipela trebate potrošiti oko 8000 litara vode, 1900 litara za jednu majicu, a 2400 litara vode za jedan hamburger. U industrijskim zemljama svaki stanovnik dnevno konzumira oko 4000 litara tzv. “virtuelne vode” ili bolje rečeno proizvoda za čiji je nastanak bilo potrebno potrošiti toliko vode.

Za gledanje potreban vam je Flash Player.

Postoje danas i mnogo “žednije” industrije poput proizvodnje čipova, na primjer Intel troši dnevno oko 7 milijuna litara čiste vode koja je potrebna za ispiranje lemnih mjesta. Ipak Intel je ekološki vrlo savjesna tvrka koja opet u svojim vlastitim postrojenjima zagadjenu vodu obnovi do stanja pitkosti i pumpa ju u podzemne rezervoare za ponovnu upotrebu, dnevno se tako obnovi oko 6 milijuna litara vode. Koliko samo ima “Intela” koji vodu ne obnavljaju, i na kraju ne zaboravite:
Naftni šok je dječja igra u usporedbi sa nestašicom pitke vode.