Sindikalni povjerenici su ti koji se moraju brinuti o što boljem položaju svojeg sindikalnog članstva. Mnogi od njih sigurno savjesno obavljaju tu dužnost, a uostalom za to su i “masno” plačeni. No, ipak postavlja se pitanje što je sa onima na samom vrhu piramide, šefovi sindikata koji još dodatno sjede u razno raznim nadzornim odborima i primaju dodatnu plaču, kakav je njihov moral? Ti ljudi su, možemo reči čak bolje plačeni i od samih managera, sigurno su nezavisni i nepotkupljivi. Najnoviji slučaj u Njemačkoj pokazao je sav moral tih “zaštitnika radničkih prava”. Sindikat Ver.di koji okuplja radnike uslužnih djelatnosti najavio je štrajk Lufthansi tražeći povečanje plača za 9,2 posto. Za vrijeme štrajka putem medija radnici Lufthanse su saznali da je njihov “boss” Frank Bsirske jednostavno “odprašio” na godišnji odmor u Los Angeles. Bsirske je naravno izabrao Firstclass po cijeni od 10 tisuća eura, na kraju se ispostavilo da je još sve dobio besplatno, pošto sjedi u nadzornom odboru Lufthansa AG. Neki bi sada pomislili da je taj sindikalist koji je inače diplomirani politolog

Nadzorne kamere su danas svuda oko nas. U Europi, a sigurno i u svijetu najviše nadzornih kamera je stacionirano u Velikoj Britaniji. Rock grupa po imenu The Get Out Clause iz engleskog Manchestera nije imala novaca da snimi vlastiti video spot, ali imala je dobru ideju. U gradu se nalazi preko 100 nadzornih kamera koje su mladići odlučili iskoristiti za svoj spot. Na ruku im je išao i engleski zakon koji obavezuje svakog vlasnika nadzorne kamere koja se nalazi na javnom mjestu da na zahtjev mora izdati kopiju video materijala. Rokeri su sa 80 nadzornih kamera u gradu Manchesteru napravili svoj spot koji je zatim na Youtube portalu doživio zavidnu popularnost. Kakva su sve nevjerojatna mjesta odabrali mladići iz Manchestera možete vidjeti u priloženom video klipu. Jesu li u tome uspjeli, to sigurno morate odlučiti sami, jer o popularnosti ipak ne odlučuje samo video materijal.

Online oglašavanje doživljava pravu revoluciju, ove godine u SAD-u je investirano više novca u internet oglase nego u televizijsku reklamu. Američke tvrtke će ove godine u promiđžbu putem interneta investirati nevjerojatnih 105 milijardi dolara, dok je za TV oglašavanje namjenjeno samo 98 milijardi dolara, porast u odnosu na prethodnu godinu iznosi 12,8 posto. Studijom koju je napravila američka tvrtka Outsell bilo je obuhvaćeno više od 1088 tvrtki koje će polovicu namjenjenih sredstava investirati u oglašavanje na novinskim portalima, dok je druga polovica namjenjena ostalim online formama. Do sličnih rezultata došao je i Google u zajedničkom istraživanju sa Confederationa of British Industry (CBI) provedenom u Velikoj Britaniji, tamošnje kompanije planiraju uložiti dodatan novac u online oglašavanje. Jedan od najvećih razloga za to je što se sve više ljudi okreće Internetu zbog brzog razvoja DSL-a. Tako će online potrošnja na marketing porasti

Sve važne tvrtke Vladimir Putin je davno stavio pod okrilje države, sada slijedi druga faza. Putin želi instalirati svoje povjerenike, bivše špijune i prijatelje u svim važnijim privatnim tvrtkama. Plan se počeo provoditi kada je ruski premijer u Nowgorod pozvao na sastanak sve one koji nešto znače u ruskoj metalnoj industriji. Milijarde teške tajkune poput Olega Deripaske, Vladimira Lisina, Alisera Usmanowa i druge. Putin je sasatanak započeo riječima: “U Rusiji postoji tvrtka koja se ne pridržava nekih pravila, Mechel, tvrtka koja prodaje ruske sirovine na inozemnom tržištu za pola cijene. Njezinog vlasnika smo zamolili da dodje na ovaj sastanak, no, on je naglo obolio. Ako uskoro ne ozdravi, morati ćemo angažirati liječnika koji riješava sve probleme.” Prijetnja koja je brzinom svjetlosti stigla do Mechelovog šefa Igora Sjušina koji se dao hospitalizirati u jednoj moskovskoj bolnici zbog navodno srčanih problema. Putinova prijetnja je Mechel stajala 8 milijardi dolara, vrijednost tvrtke se skoro prepolovila. Inozemni investitori reagiraju vrlo nerovozno u slučajevima tvrtki koje se zarate sa “ruskim carem”. Na čelo drugog po redu

Prema sadašnjoj praksi, u tvrtkama u kojima nema radničkih vijeća, sindikalni povjerenik preuzima ovlasti radničkog vijeća. Prema prijedlogu novog zakona, preuzimat će ih i dalje, ali poslove neće moći obavljati u radno vrijeme, niti će imati pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno. Poslodavac radničkom vijeću mora osigurati potreban prostor, osoblje i druge uvjete za rad, sindikatu koji preuzme ulogu radničkog vijeća to više neće morati osiguravati. Sve preuzete poslove radničkog vijeća sindikat će raditi izvan radnog vremena i o vlastitom trošku. Ukida se i pravo prema kojem sindikalni povjerenik u tvrtki u kojoj nije utemeljeno radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da se nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe proglase nevažećima. Novim zakonskim odredbama planira se smanjiti i zaštita sindikalnih povjerenika. Povjereniku se za vrijeme obavljanja dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka dužnosti bez suglasnosti sindikata neće moći otkazati ugovor o radu, ili ga staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike.

Prometna nesreća koja je zgranula stanovnike cijele Hrvatske. Pod kotačima tegljača tvrtke C.T.K. u tunelu Ledenik 28. srpnja 2006. godine poginule su Jadranka Matešić Markovići njezin 11-godišnji sin Mihael te Zdenka Kuhta i njezina 15-godišnja kći Ines, koje su se vraćale kući s ljetovanja. Odmah nakon nesreće se počelo nagađati da se nesreća dogodila jer je Miljenko Stričak, vozač tegljača smrti, tijekom vožnje slao SMS-ove te da nije bio koncentriran na vožnju. Potkraj srpnja vještak za telekomunikacije trebao bi odgovoriti na to važno pitanje, je li Stričak u vožnji slao SMS poruke ili je razgovarao mobitelom. Vještak Borivoj Vukelić ustanovio je da je Stričak, prošavši prethodno pokraj prometne signalizacije na kojoj je jasno stajalo upozorenje za ograničenje brzine od 60 kilometara na sat, ne smanjivši brzinu, tegljačem uletio u tunel Ledenik brzinom od najmanje 90 kilometara na sat. Nastavio je voziti istom brzinom 620 metara, naletjevši pritom na zaustavljenu opel astru, koju je zgnječio i gurnuo pod stražnje lijeve kotače poluprikolice drugog tegljača u koji je i sam udario. U sudaru je Stričak slomio desnu nogu te da navodno nije mogao kočiti

Pitke vode ima sve manje, tako dugo dok iz slavine teče voda ova vijest nikog ne uzbudjuje. Ipak statistike pokazuju da svakih 19 sekundi umre jedno dijete od posljedica zagadjenosti pitke vode. Oko milijardu ljudi ili šestina ukupnog svjetskog stanovništva nema pristup pitkoj vodi. Industrije Kine i Indije rastu zavidnom brzinom, svakim danom je sve veća potreba za vodom, sve više su ove dvije nacije žednije. Njihovim rijekama prijeti isušivanje, slična situacija dogodila se sa Aralskim jezerom izmedju Kazakstana i Uzbekistana, jezero koje je danas svedeno na samo trećinu nekadasnje veličine. No, probleme sa vodom nemaju samo nerazvijene zemlje, industrijske nacije takodjer se suočavaju sa nedostatkom pitke vode koja se sve više troši i zagadjuje razvojem industrije. Vode koje na našoj planeti ima oko 1,4 milijarde kubnih kilometara sigurno neće nestati, najveći dio ipak otpada na slanu vodu koja je neupotrebljiva za piće. Količina vode ista je kao i prije nekoliko milijuna godina, isparuje se i vraća nam se putem kišnice. Stanovništvo na zemlji ipak u svom razvoju troši više pitke vode od onoga što se prirodnim putem obnavlja

Hennes & Mauritz, lanac trgovina tekstilom poznat pod skračenicom H&M je tvrtka koja se može pohvaliti stalnim rastom prihoda. U 2007. godini zabilježen je rast prodaje od 139 posto, ukupni prihod popeo se na više od 10 milijardi eura, može se reći vrlo uspješna tvrtka koja svoj uspjeh ne dijeli i sa svojim radnicima. Mnoge optužbe na račun H&M-a iznio je njemački sindikat Verdi.de. Prema navodima njemačkog sindikata u H&M-u se sistematski krše prava radnika, tolerira se nepoštivanje zakonskih odredbi o osnivanju sindikalnih podružnica, te kršenje osnovnih ljudskih prava, a optužbe je takodjer potvrdio i njemački državni televizijski kanal ZDF u svojoj emisiji Frontal 21. Svi oni koji na bilo koji način pokušaju ostvariti pravo na osnivanje sindikalne podružnice, bivaju šikanirani i po mogućnosti brzo udaljeni iz tvrtke, riječi su Alexandre Treusch, prodavačice, a ujedno i sindikalnog predstavnika u H&M filijali u njemačkom Augsburg-u. No, to naravno nije sve

Karadžić je imao lažne dokumente na ime Dragan Dabić. Bio je uvjerljiv u skrivanju svoga identiteta. Bavio se alternativnom medicinom i radio u jednoj beogradskoj privatnoj liječničkoj ordinaciji. Posljednje prebivalište bila mu je općina Novi Beograd. Karadžić je uhićen u blizini Beograda. Ratnog čelnika bosanskih Srba i haškog optuženika Radovana Karadžića uhitila je srbijanska služba sigurnosti. Priveden istražnom sucu Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, a koji je donio rješenje o njegovu izručenju Haškom sudu. Karadžić alias Dragan David Dabić bio je poznat među onima koji se bave alternativnom medicinom i redovito je držao predavanja i surađivao s časopisom Zdrav život Urednik časopisa Zdrav život Goran Kojić potvrdio je medijima da je Dragan David Dabić surađivao s tim listom te da ničim nije odavao da se skriva. Karadžić je imao čak i svoju

Svakodnevni internet horor zvani spam. Spam je u svom izvornom obliku neželjena e-pošta, najveća internetska pošast današnjice, 160 milijardi email poruka koje se dnevno plasiraju širom svijeta. Sve sa ciljem da se nešto proda, većinom viagra & Co. Tablete sumnjive kvalitete koje možemo deklarirati kao plavkaste bombone iz Indije ili veoma opasne pilule iz Kine koje sadrže prevelike količine štetnih sastojaka. Posao koji vrijedi milijune dolara, a nadzire ga tzv. Internet mafija. Danas mnogi provajderi filtriraju spam poruke, a korisnici izbjegavaju sumnjive linkove u email porukama. Potrebno je poslati 10 tisuća spam poruka da bi se dobio jedan klik. Prema procjenama internet stručnjaka svaki 60 posjetitelj je ujedno i kupac ponudjenih proizvoda. Posao koji je vrlo dobro i profesionalno organiziran. Online strukture zadužene su za dobru online prezentaciju i prodaju proizvoda, spam strukture za slanje spamova i regrutaciju novih “distributera” spama. To su većinom računala internet korisnika zaražena stetnim software-om i pod kontrolom spam struktura. Internet korisnici “namame” se većinom na stranice sa besplatnim

Prvi slučaj ucjene hrvatskih internet portala zabilježen je krajem travnja ove godine, kada je nakon sedmodnevnog napada srušen portal smokva.com Vlasnik tog portala Željko Raukar je ucjenu prijavio policiji, što je zatim rezultiralo međudržavnom suradnjom i prijavom MUP-u BiH. Policija BIH je kasnije u Tuzli uhitila 17-godišnjeg S. M. Mladić je policiji ispričao da on i njegova ekipa raspolažu sa 26 tisuća botova, slikovitno rečeno kompjutora zombija koje kontroliraju hackeri. Računala koja bez znanja korisnika neprestano šalju zahtjev za otvaranje odredjene web stranice simulirajući milijune korisnika. Ako je internetska stranica pod tzv. Denial of Service napadom, usporava se i na koncu postaje nedustupna za korisnike zbog pada servera. Denial of Service napadi u svijetu nisu nikakva novost te potencijalno mogu ugroziti i cijele države, kao što je bio slučaj Estonije čija su vladina web sjedišta ruski hakeri napali u svibnju 2007. godine, odnosno Malte kao što možete vidjeti u video prilogu. Unatoč prijavi hrvatskoj policiji i uhićenju bosanskog hackera, napadi na portal smokvu nastavili su se i Raukar je platio reket od