Oni koje nitko ne zeli

Oni koje nitko ne zeli Obitelj Mirka Strojana vjerojatno nije nikad pomislila da ce u Sloveniji biti protjerana iz svog doma lincom lokalnog stanovništva, a još manje da ce to protjerivanje tridesetak clanova njegove romske obitelji iz sela Ambrus, 30 km južno od Ljubljane, postati prvorazredno politicko pitanje u Republici Sloveniji i veliki slovenski problem u medunarodnim odnosima. Slovenija se posljednjih tjedana našla na udaru svih medunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, povjerenika EU za ljudska prava, slobode, pravosude. Zbog tragicne sudbine jedne romske obitelji Sloveniji se prijeti da joj se nece dopustiti preuzimanje predsjedanja EU dok ne riješi probleme ljudskih prava u svojoj državi, izjavili su neki francuski politicari, kao i povjerenik EU za pravosude Franco Frattini. Zbog izostanka bilo kakve institucionalne zaštite Strojanovih, Slovenija je od najnaprednije novopridošle clanice EU u samo nekoliko posljednjih tjedana u europskoj javnosti i politickim krugovima postala nositeljicom ksenofobije i rasizma u Europi. Vec tjednima slucaj obitelji Strojan, kojoj se ne dopušta povratak u svoj dom i koja živi u izbjeglickom kampu u Postojni, ne silazi s naslovnica svih važnih medijskih kuca. O tome su pisali New York Times, Herald Tribune, tom slucaju posvecena je pažnja i na BBC-ju. Slovenska država, vlada, komisije, ministri, pravobranitelji, gradonacelnici, svi su se odreda bavili traženjem nove lokacije za preseljenje Strojanovih, umjesto da su im osigurali uvjete za povratak u svoj dom. Ministarstvo je u potrazi za lokacijama iznijelo nekoliko prijedloga, koji su izazvali prosvjede gradana, peticije, izvanredne sjednice. Državna tijela potpuno su izgubila kontrolu nad cijelim slucajem, pocele su padati ostavke, a puckog pravobranitelja Matjaža Hanžeka, koji je obavijestio EU o slucaju Strojan, verbalno je napao slovenski premijer Janez Janša jer nije htio šutjeti. Obitelj Strojan ima sedamnaestero djece, šest žena i trojicu muškaraca. Jedan od muškaraca iz obitelji nema nikakav policijski dosje, drugi je punoljetni ovisnik o drogama, pa je stoga cesto krao kako bi se domogao novca za drogu. U Ambrusu su vec 12 godina i do smrti “glave obitelji“ Mihe Strojana prije dvije godine nije se uopce govorilo o Strojanima kao problematicnoj obitelji ili kriminalcima. Naprotiv, na pogreb Mihe Strojana došao je velik broj mještana Ambrusa, jer je uživao velik ugled. Kažu da je bio bistar i odrješit covjek, ono što je obecao, to je i napravio, nije se razmetao rijecima niti je bio glasan, samo izravan i otvoren. Nakon njegove smrti svade izmedu mještana Ambrusa i Strojanovih su ucestale, a kulminirale su potkraj listopada kad su Strojanovi zbog straha od linca pred mještanima Ambrusa pobjegli iz svog doma. Na stranu prognane romske obitelji stali su clanovi Društva slovenskih pisaca, koji su prije nekoliko dana pozvali sva državna tijela da obitelji Strojan omoguce povratak kuci, da im nakon povratka pruže zaštitu te uvedu red medu stanovništvo Ambrusa i okolice, te se humano i dugorocno organiziraju pri rješavanju problema koji su nastali medu tamošnjim pukom. Punu potporu Društvu dao je i slovenski PEN. Uz sve to, nedavno je slovenski novinar Anton Judež zatražio azil u Hrvatskoj jer je, kako tvrdi, proganjan u Sloveniji zbog svog angažmana oko ljudskih prava pripadnika nacionalnih manjina u toj zemlji, posebice Roma i tzv. izbrisanih.