Sivo tržište u Hrvatskoj praktički funkcionira kao država u državi. Priča o cigaretama samo nam može poslužiti kao “dobar” primjer kako Hrvati prave novac koji se nigdje ne evidentira. Javna je tajna da se lova od šverca duhanom, a u pitanju su milijuni eura, “pere” najviše u građevinarstvu. Kako u nas slabo ili nikako ne funkcionira sistem provjere podrijetla novca, ono što šverceri duhanom zarade na ulicama najčešće se pretvara u luksuzne nekretnine. Zato je na Žnjanu, gdje je četvorni metar danas između 3000 i 4000 eura, toliko stanova prazno. Pojedinci su toliko bezobzirni da godišnje kupe šest ili sedam stanova i sve ih knjiže na svoje ime, bez ikakva straha da će im na vrata pokucati poreznici. Oni koji se s vremenom povuku iz biznisa s cigaretama poslije žive od rentanja stanova i, naravno, treba li to uopće napominjati, nikomu zato ne plaćaju porez. Kad bi se država obračunala s ovom vrstom kriminala, a neće, fino bi napunila kasu. No, očito se sve toliko razmahalo da duhansku balkansku hobotnicu može sasjeći samo Interpol. U Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj mafija je očito stvorila duhanske imperije kad zadnji u lancu - prodavač koji cupka sa štekom cigareta nad usjekom pruge - može zaraditi od šest do deset tisuća eura mjesečno. Istina, pušenje škodi zdravlju, ali puni i novčanik; naravno, kako čiji. |Slobodna Dalmacija|