Od ljeta 2006. poznati discounter Lidl uveo je prodaju ekoloskog magazina, kupci se naravno ne interesiraju za magazin koji izdaje Greenpeace, cak se po navodima zaposlenika Lidla 80 - 98% novina baca u stari papir. Lidl koji je inace poznat po rigoroznosti kod dobavljaca cak placa sve eksemplare novina, oko 150.000 komada unaprijed, te se odrice prava na povrat neprodanih primjeraka. Sada ce se mnogi zapitati otkud tolika zainteresiranost Lidla za ekologiju, za prodaju casopisa kojeg u njihovim filijalama kupuje vrlo malo ljudi. Cijela prica zapocinje 2005. godine kada Greenpeace zapocinje testiranje voca i povrca kod razlicitih trgovackih lanaca u Njemackoj, Greenpeace zeli ispitati koliko je zdravo kupovati takvo voce i povrce i kakav je udio raznih pesticida i zastitnih sredstava. Po studiji iz 2005. godine discounter Lidl nasao se na posljednjem mjestu, voce i povrce koje se nalazilo u regalima tog discountera bilo je optereceno pesticidima cak i u vecim postocima nego je to dopusteno propisima. Po studiji iz 2007. godine Lidl je postao broj 1 i primjer za kvalitetu voca i povrca medju trgovackim lancima u Njemackoj, iako su po rijecima zaposlenika dobavljaci ostali isti, Greenpeace casopis dospijeva u regale njemackog discountera. Greenpeace, ekoloski div koji cak ne prima donacije od firmi vec samo od privatnih osoba izgubio je vjerodostojnost, a ostalo je pitanje: Da li je Greenpeace potkupljiv?