Kostunica - Zagrebacka banka je srpskaSrbijanski premijer Vojislav Koštunica u utorak 29. svibnja jednim svojim zahtjevom šokirao je hrvatskog premijera Ivu Sanadera i najavio nove probleme u diplomatskim odnosima dviju zemalja pise zagrebacki Nacional. Koštunica je Sanadera toga dana informirao da će Srbija od Hrvatske formalno tražiti dvije milijarde eura, jer smatra da joj pripadaju dionice Zagrebačke banke, temeljem imovine Jugobanke unutar Zagrebačke banke. Srbija je do iznosa od 2 milijarde eura došla pripisujući sumi koju traže i kamate od vremena raspada Jugoslavije. Pitanje imovine bivše Jugobanke trebalo bi se rješavati u sklopu sukcesije država nasljednica bivše Jugoslavije. Sporazum o sukcesiji stupio je na snagu u lipnju 2004. Iako je sporazum potpisan 2001., Hrvatska je s njegovom ratifikacijom odugovlačila sve do ožujka 2004. Sukladno tom sporazumu, svi građani i tvrtke imaju pravo na povrat svoje imovine i to od 12. prosinca 1990., bez obzira na nacionalnost i državljanstvo koje su poslije stekli. Uoči stupanja na snagu ratificiranog sporazuma o sukcesiji, hrvatske novine navele su da najveća potraživanja među srpskim tvrtkama imaju Geneks, Centrotekstil i Jugobanka. Nakon što je sporazum stupio na snagu, bilo je tek pitanje vremena kada će Hrvatska izgubiti više nego što bi uopće mogla dobiti, jer su stvoreni preduvjeti da se nakon 14 godina počnu razrješavati imovinsko-pravni odnosi među nekadašnjim jugoslavenskim republikama, što obuhvaća i obvezu Hrvatske da isplati višemilijunske odštete za nekoliko tisuća nekretnina koje su početkom 90-ih oduzete uglavnom srpskim tvrtkama.

Problem s kojim je Hrvatska suočena prvenstveno je prouzročila Uredba o “zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Hrvatske”, koju je tadašnja Vlada donijela na sjednici 17. srpnja 1991. Uredbom se zabranjivalo svako raspolaganje i opterećivanje nekretnina na teritoriju Hrvatske koje su u vlasništvu institucija, republika, tvrtki i drugih pravnih osoba iz Srbije i ostalih republika bivše Jugoslavije. Slijedom te uredbe mnoge su nekretnine, čiji su vlasnici bile tvrtke i druge pravne osobe iz drugih jugoslavenskih republika, proglašene državnim vlasništvom Hrvatske, a ubrzo nakon toga Fond za privatizaciju uključio ih je u svoj katalog nekretnina za prodaju. Država je potom preko HFP-a ubrzo rasprodala veći broj takvih nekretnina, prvenstveno one najatraktivnije, ne razmišljajući da rat neće trajati zauvijek.

Problem imovine Jugobanke Srbija veže za Zagrebačku banku zato što vjeruje da se u njoj nalazi i imovina bivše Jugobanke. Zagrebačka banka osnovana je 1914. kao Gradska štedionica Zagreba i poslovala je kao vlasništvo grada Zagreba sve do 1945., kada je počela poslovati u sklopu tadašnje Narodne banke Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Tako je poslovala sve do 1953., kada je stekla status Komunalne banke Grada Zagreba, a potom se 1966. spojila s još nekim institucijama u Kreditnu banku Zagreb. Ona se 14. prosinca 1977. spojila se s Jugobankom - Osnovnom bankom Zagreb u jedinstvenu banku pod nazivom Zagrebačka banka, koja je s radom počela 1. siječnja 1978. Tom prilikom Jugobanka - Osnovna banka Zagreb unijela je u novu banku vrijednu imovinu. Dragomir Popov, nekadašnji direktor njihove savezne direkcije za imovinu iznio je u srpskim novinama grubu računicu po kojoj ukupna vrijednost imovine Srbije i Crne Gore na prostoru drugih bivših republika Jugoslavije iznosi 1,8 milijardi dolara. Zato se postavlja pitanje kako je moguće da je Koštunica prošli tjedan od Sanadera zatražio dionice Zagrebačke banke vrijedne čak 2 milijarde eura.