Svako malo svjetskoj se javnosti s raznih strana nude katastroficne najave. Jednu od takvih prije nekoliko dana odaslala je medunarodna grupa znanstvenika koju predvodi poznati kanadski istraživac mora dr. Boris Worm. Oni upozoravaju svijet da ce sadašnji tempo prekomjernog ribolova i zagadenje mora u iducih 50 godina dovesti do kolapsa svjetske riblje populacije. Do takvih alarmantnih spoznaja došli su nakon cetverogodišnje analize globalnih trendova u svjetskom ribarstvu. Prema rezultatima istraživanja tridesetak posto ribljih vrsta nalazi se na rubu kolapsa, a »2048. godine doci ce do potpunog kolapsa svjetske populacije riba«. Prevedeno, to bi znacilo da ce svijet ostati bez hrane iz mora. Realno gledano, previše pesimisticno da bi se ostvarilo. Istina je da se ribarski ulovi smanjuju, da su svjetska mora i oceani svakim danom siromašniji. Medutim, njihova bogatstva nikad se nece do kraja iscrpiti. Potvrduje nam to i dr. Nedo Vrgoc, znanstvenik iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Teško cemo ribu do kraja izloviti. Možemo doci u situaciju da se nece isplatiti loviti, pa ce biti ribe, ali nece biti ribara. O takvim katastroficnim prognozama ne želim uopce raspravljati, one nemaju osnove. Rekao bih da je to više pitanje filozofije nego biologije, istice Vrgoc. Nedo Vrgoc voditelj je višegodišnjeg projekta istraživanja ribljeg fonda u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, konkretno kocarskih ribolovnih podrucja. Ta su istraživanja pokazala da je u našem moru stanje zadovoljavajuce. Istodobno ribari kocari stalno se žale, tvrde da im se ulovi smanjuju, da su neke gospodarski najznacajnije vrste sve skromnije zastupljene u lovinama. Medunarodni monitoring takoder je pokazao da ribolovna bogatstva Jadrana padaju od naše prema talijanskoj obali, da je teritorijalno more naših prekomorskih susjeda previše izlovljeno. Pa ipak, talijanski ribari i dalje masovno rade i - love u svom teritorijalnom moru, ne posižu svi prema našoj polovici. Zato je važna ocjena dr. Vrgoca o stanju pojedinih jadranskih vrsta, onih gospodarski najvažnijih, najviše zastupljenih u kocarskim lovinama. Oslic se, po meni, relativno dobro drži. Ulov, što se tice biomase, ne opada. Kod oslica dolazi do promjena u strukturi populacije, situacija je takva da pada srednja dužina ulovljenih primjeraka, prva spolna zrelost nastupa kod manjih primjeraka. To govori da je oslic izložen visokoj razini eksploatacije. Doduše, još se uvijek dobro drži. Druga važna vrsta je trlja blatarica koja se takoder solidno drži, ulovi joj osciliraju, ali ne padaju u zadnjih desetak godina. Kod arbuna ulovi su relativno stabilni, ali dugorocno gledano kod njega je situacija nepovoljna iz razloga što je to vrsta koja mijenja spol. Do nekih 16, 17 centimetara svi su primjerci ženke, a nakon toga postaju mužjaci. U ribolovu se izlovljavaju veliki i veci primjerci pa dolazi do disproporcije u omjeru spolova. Relativno stabilno stanje pokazuje crni muzgavac, koji je dominantniji gore na plicim podrucjima. To je kratko živuca vrsta pa postoje oscilacije iz godine u godinu. Negativan trend u Jadranskom moru u zadnjih pet, šest godina pokazuje bijeli muzgavac. Buduci da se ribari najviše žale na ulove škampa, dr. Vrgoc potvrduje da je najnepovoljnije stanje upravo s njima. Škamp je poceo padati negdje od 1997./98. Stanje se sada stabiliziralo, ali još je daleko od toga da se može govoriti o oporavku te vrste. Stanje škampa trebalo bi gledati šire, ne samo kroz ribolovni napor i ulov. Kod njega veliki utjecaj imaju hidrografske prilike u moru. Ta je vrsta jako osjetljiva na promjene temperature. U trenutku kad škamp drasticno pada, raste kozica, koja je prije bila izuzetno rijetka. Sada je ona jedna od glavnih vrsta u ulovima s otvorenog Jadrana.

Glas Istre