Francuski dnevnik Le Monde citirajući izvatke iz knjige bivše glasnogovornice Haškog tužiteljstva Florence Hartmann pise, Velike sile spriječile su uhićenje bosanskog ratnog vođe Radovana Karadžića. Osnutkom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) 1993., velike sile obvezale su se putem međunarodne pravde kaznjavati nasilje, prenosi Vecernji list, no 14 godina poslije, dobre nakane suda uspoređivanog s Nuernberškim, razjedane su interesima zapadnih diplomacija, prenosi Le Monde teze iz knjige “Mir i kazna”. U knjizi bivša Le Mondeova novinarka koja je šest godina bila glasnogovornica glavne haške tužiteljice Carle del Ponte, otkriva da je francuski predsjednik Jacques Chirac u vise od dva navrata tražio uhićenje političkog vođe bosanskih Srba, no usprotivile su mu se Sjedinjene Države, Rusija i Velika Britanija. Bill Clinton ističe da se operacija ne može provesti, a da se ne obavijeste Rusi. Chirac se protivi jer se Moskva čvrsto protivila svakom uhićenju Karadžića i požurit će upozoriti bjegunca. Uz potporu Tonyja Blaira, Clinton inzistira.

Chirac konačno popušta, piše Hartmann o susretu trojice političara u Parizu u svibnju 1997. Francuski predsjednik je naknadno tužiteljici Del Ponte povjerio da je u razgovoru s tadašnjim ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom doznao kako Karadžić zna previše o Slobodanu Miloševiću te ga je Jeljcin upozorio da će poslati avion kako bi Karadžića izvukao iz Bosne i Hercegovine bude li to potrebno.

Pariz je inzistirao na Karadžićevu uhićenju bijesan zbog otmice dvojice francuskih pilota koje su kao taoce, krajem rata, držali bosanski Srbi.

U 12 godina potrage provedene su samo tri istinske operacije, no njihov cilj nije bio uhititi Karadžića već spriječiti njegov politički rad, piše Hartmann i tvrdi da nijedna sila nije željela Karadžićevo uhićenje, već su sve one pregovarale s optuženikom. Zaštita Karadžića vrlo je korisna Zapadu koji time prikriva svoju odgovornost zbog nespriječavanja zločina odnosno pokolja 7.000 muslimana u Srebrenici, navodi autorica.

Chirac je ostao uvjeren da je u vrijeme mirovnih pregovora u Daytonu dogovoreno da Karadžić neće biti uhićen, ali da za takve tvrdnje nema dokaza, piše autorica.

U knjizi Hartmann otkriva i da je početkom 1995., CIA opremila dvije tajne baze u Hrvatskoj koje su mogle prisluškivati telefonske razgovore na velikom području bivše Jugoslavije. Od siječnja 2002., Carla Del Ponte je tražila vise puta da joj Amerikanci predaju prisluškivani materijal, no Washington šuti kao zaliven, piše autorica te navodi da tužiteljstvo na jednak zid šutnje nailazi kada se obrati Francuzima.

NATO je konačno pristao ublažiti proceduru pa je i tužiteljičina prijetnja splasnula, Le Monde zaključuje kako je godine 2007. Karadžić je još u bijegu, a ICTY se zatvara 2010. Velike sile su svoju pravednost izgleda trenirali samo na Hrvatima.

U knjizi je opisan i treći pokušaj Karadžićeva uhićenja koji su spriječili Amerikanci 2004., dojavom u bazu SFOR-a koji šalje helikopter u područje i tako upozorava Karadžića. Opisana je i prijetnja tužiteljice Del Ponte da će 2005. svoja saznanja o suradnji zapadnih sila s Karadžićem iznijeti pred Vijećem sigurnosti UN-a. Veleposlanici su posjecivali ured Del Ponte i tvrdili da su jako šokirani prijetnjom, citira Le Monde Florence Hartmann.