Terezija Barbaric prvi put je javno progovorila u Nacionalu o tome kako je 90-ih kao savjetnica direktora PBZ-a i sefica kabineta ministra financija uplacivala astronomske svote po nalogu drzavnog vrha na sumnjive inozemne racune. Provodeci naredbe svojih nadredenih, procjenjuje se da je ona u inozemstvo plasirala gotovo dvije milijarde dolara. Za najveci dio tih transakcija ne postoji povratna dokumentacija koja bi danas pokazala što je za taj novac kupljeno i koliko je tocno placeno. Zato se s pravom govori o pljacki drzave nevjerojatnih razmjera. Tih dana nisam ni znala koji je tocno moj posao. Radila sam ono što bi mi Martinovic rekao da napravim. Isprva su to bile neke doznake u inozemstvo, ali ja uopce nisam bila svjesna što se dogada. Martinovic mi je naredivao da platim goleme iznose novca na racune u raznim inozemnim bankama. Svoje bankarsko znanje trebala sam iskoristiti tako da sva placanja nesmetano prolaze, te da izdvojeni novac u vrijeme embarga na uvoz oruzja ne zavrsi u blokadi. Prvi racun otvorio je Hrvoje Sarinic u Svicarskoj 1990. Ne znam tko je sve bio potpisnik tog racuna, ali on sigurno jest. Buduci da se svicarska vlada nije slozila s time da mi tamo imamo racun, jer se pocelo svasta dogadjati u bivsoj Jugoslaviji, racun se moralo otvoriti u drugoj banci. Potom se otvorio racun u Villachu, ciji su potpisnici bili Gojko Susak, Hrvoje Sarinic i Jozo Martinovic i nitko drugi, bar ne do 1998. Do tada potpisnik nije bio niti Vladimir Zagorec. Susak je nedugo po otvaranju tog racuna poslao dopis iseljenistvu i zamolio ih da novac dostavljaju na racune koje smo imali otvorene u toj banci. U svakom trenutku se znalo koliko je novca na racunu. Medutim, kako je to otvorio tada ministar useljeništva, a kasnije i ministar obrane Gojko Susak, sva je prepiska vezana uz te racune dolazila k njemu u Ministarstvo obrane, konkretno njegovoj tadašnjoj tajnici Dunji Zloic. Ministarstvo financija nikad nije imalo nikakve veze s tim racunom.