Nakon mnogih natpisa u nasim novinama hoce, nece, nakon novog ustava EU, pa ipak hoce, da se pridruzi Europskoj Zajednici postalo je jasno da mnogi politicari igraju bas na tu kartu prikljucenja EU i ponekad ju koriste ako Hrvatsku treba ucijeniti. Hrvatska je dokazala iako mnogi joj to osporavaju da je ipak postigla bolje ekonomske standarde od vec mnogih novopridoslih clanica EU koje su vise po politickom diktatu ili bolje receno politickom voljom postale clanice Europske Unije. Engleska koja je pokusavala da uvuce Tursku zajedno u vagonu sa Hrvatskom i namjerno dvije godine bojkotirala pregovore Hrvatske nametnuvsi joj zajedno sa Carlom del Pointe ulogu vjecitog krivca. Ovakvu ulogu vjecitog kandidata moze Hrvatska zahvaliti i mnogim europskim ekspertima kao npr. Wolf Oschlies koji su u svojim ekspertizama stvarali crniju sliku nego je to i bila. Navodeci u svojim clancima da je Sanaderova politika neuspjela i da drzava zivi umjetno pumpana kreditima te kako ce EU prihvatiti drzavu kojoj prijeti bankrot. Po njemu EU se plasi vanjskog duga Hrvatske te izdvajanja ogromnih novcanih sredstava za saniranje svoje clanice i spasavanje od bankrota, po ovim aspektima Njemacka bi sa svojih preko 1500 milijardi drzavnog duga vec morala biti kandidat za sanaciju. Hrvatsko gospodarstvo podpomognuto sa rastucim turizmom mora se pribliziti godisnjem rastu od 7% sto bi uz bolje mjere vlade za stimulaciju izvoza moglo doprinijeti smanjenu drzavnog duga te povecanju zaposlenosti. Hrvatska za ulazak u EU ima i dva snazna pokrovitelja, Njemacku (Bayern i Baden Wuerttemberg pokrajine koje se snazno zalazu za pristup Hrvatske EU) koja se posljednje dvije godine morala koncentrirati na smanjenje drzavnog deficita kao i na smanjenje velike nezaposlenosti te je manje bila aktivna u kreiranju EU politike, drugi snazni saveznik je naravno Austrija, zemlja koja je i najvise investirala u Hrvatsku vodeci se uvijek motom da Hrvatska mora postati sastavni dio Europske zajednice. Mnoge nove clanice EU podrzavaju brzo prikljucenje Hrvatske Europskoj zajednici jer to smatraju prirodnim po ostvarenim rezultatima te kao jedino rjesenje za stabilizaciju Balkana, te kao novi poticaj za demokratizaciju i razvoj ostalih mogucih balkanskih kandidata. Znaci bez Hrvatske kao motora nema integracije ostalih kandidata, a time ni EU nije dokraja ostvarila svoj moto ujedinjenja Europe, a i Amerika kada je vidjela raskol unutar EU zbog pitanja Hrvatske pozurila je sa pozivom u NATO sto ujedno znaci i brzu integraciju u europske tokove nakon ponovnog sve veceg neslaganja Amerike i Rusije.