Predsjednik Republike Hrvatske pohađa tečaj za korištenje računala. Da je to tako, može se zaključiti iz izjave koju je dao u subotu a koja glasi, u slobodnoj interpretaciji “došli smo do hardwarea, potrebno je pronaći software”. Mnogi polaznici tečaja informatike znaju o čemu predsjednik govori. Na tecaju vas uče malo drugačije. Software je sastavni dio hardwarea i u svakom trenutku se zna gdje se nalazi. Hardware je beskoristan i ne može raditi bez softwarea. Software opet može ograničiti pristup nekim korisnicima. Pokušat ćemo sada svoje znanje iz tečaja informatike promijeniti na primjeru hardware koji je predsjednik spomenuo. Dakle, radi se o hardwareu koji se zove HFP - Hrvatski fond za privatizaciju. Na njegovom tvrdom disku u folderu Vlada, smješten je software. Software ima zaštitu i ne dozvoljava pristup neovlaštenim osobama, a korisnici imaju pristup podijeljen u nivoe. Tako je građanima Republike Hrvatske i saborskim zastupnicima dozvoljen samo pregled fotografija koje prikazuju imovinu tih građana koja je ili će biti prodana po nepoznatoj cijeni, nepoznatim uvjetima i nepoznatim kupcima. Državnom odvjetništvu, USKOKU i policiji dozvoljen je prvi nivo. U tom nivou mogu igrati igrice sa nižim službenicima.

Drugi nivo dozvoljava pristup Predsjedniku Vlade i Predsjedniku Republike da se igraju sa građanima Republike Hrvatske, Europske unije i svijeta. U toj igri uglavnom se otima i prodaje državna imovina. Postoji još jedan, posljednji nivo, koji još nije otvoren i o njemu se malo zna. Uglavnom se zna da igra ima sretni završetak u kojem negativci završe tamo gdje im je mjesto. U zatvoru. Pustimo sada računalna naklapanja i pogledajmo izvještaj koji nudi igrica HFP. Zasto je zahvaceno samo dno? Procitajte cijeli clanak na Pollitika.com