Nakon svih clanaka o Lidlu koji su se u medijima pojavili zadnjih dana, redakciji portala Sutra
javila se i bivsa zaposlenica koja se zbog otkaza još uvijek na sudu spori s Lidlom, a htjela je prenijeti svoje iskustvo iz vremena dok je još tamo radila. Po zaposlenju u Lidlu poslana je bila u Njemačku na tromjesečno školovanje, gdje su ih učili sve, od vođenja filijale do sitnih trikova kako provjeravati podređene. Ubrzo su svi zaključili kako je ono što im se na školovanju događalo psihička tortura. Njemački voditelj pokazivao im je na koje sve načine mogu inkrimirati zaposlenike: podmećući blagajnicama skrivene artikle, učili su ih kako prepoznati labilnog zaposlenika, također kako nadgledati njihov svaki pokret kamerama, zbog čega je i izbio nedavni skandal u Njemačkoj. Također su tamo kao nižerangirani bili neprestano izloženi ismijavanju i omalovažavanju. Nismo mogli vjerovati da nas uče da svoje podređene maltretiramo, prica bivsa zaposlenica D. K. Pozicija voditelja filijale, za koju se ona natjecala, zamišljena je kao tampon zona između običnih radnika i regionalnih voditelja koji upravljaju s više poslovnica. Regionalni voditelji redovno su bili mlađi ljudi, od oko 25 godina, “ispranog mozga” i “nabrijani menadžeri”, koje su naučili da radnicima upravljaju strahom.
Svaki put kad bi regionalni voditelj dolazio u poslvnicu, ili netko od njegovih nadređenih nastala bi strka u trgovini jer su svi znali što slijedi. Za prigovore bi se pronalazili i razlozi koji ne postoje, samo kako bi se prigovaralo. Prašina ispod aparata za gašenje požara, nakrivljena cijena, cijene trebaju biti iznad proizvoda, zatim popodne kad dođe netko drugi od nadređenih treba napraviti sve suprotno od onoga što bi bio prvi rekao, i tako stalno, unedogled. Najteži dio posla bio bi mi kad bi naredili da dovedem nekog od radnika ili radnica na razgovor. Čak niti ja kao voditeljica poslovnice nisam znala o čemu bi se radilo, a sve je sličilo na logorsku organizaciju. Nekog sprovedete do nadređenog i ne smijete ništa pitati. Poput dobrog vojnika, prica bivsa zaposlenica.
Mislim da su nas se svih željeli riješiti. Nikad ništa nije bilo dovoljno dobro, od nas se tražilo nemoguće, a najviše me boljelo kad bi se prigovaralo ljudima koji ionako teško rade. Sve je moglo postati razlogom za otkaz: ako blagajnica ne provuče 45 proizvoda u minuti, ako blagajnice ne otkriju skriveni artikl u nekoj kutiji s pićima, u manjim se sredinama događalo da su revoltirani otpušteni radnici znali i oštetiti automobile regionalnih voditelja. Još gore, vladala su dvostruka mjerila, jer velike pogrješke nama nadređenih nisu se sankcionirale, a one radničke, često nepostojeće, bile su rigorozno kažnjene. Tako su jednog radnika otpustili s optužbom da krade cigarete, a čovjek uopće ne puši i ne postoji vjerojatnost da se nešto ukrade jer je sve stalno pod kamerama. Ja sam se trudila sa svojim zaposlenicima raditi timski, jer sam shvatila da smo tako možemo uspjeti i napraviti sve što se od nas traži, ali bojim se da sam im se tu zamjerila. Za rad jedne filijale u jednoj je smjeni potrebno oko 12 ljudi, dakle ukupno 24 čovjeka, a nas je na kraju ostalo 3 puta manje - zaključila je D.K., dodavši da poznaje dosta ostalih radnika koji su ili dobili otkaze ili potpisali sporazumne prekide, a neki od njih su i samo otišli. Lidl je D.K. ponudio sporazumni prekid radnog odnosa, koji ona nije htjela potpisati, smatrajući navedene razloge neistinitima, tada je dobila otkaz, a sad se s njima spori na sudu. Iz tog razloga nije htjela ni iznositi detalje otkaza niti trenutnog sudskog spora.
Vezane vijesti
Sponzorirani oglasi
