Goran Milic, hrvatski novinar, poznato lice iz Nedjeljnog dnevnika, Brisanog prostora i Putopisa u Slobodnoj Dalmaciji govori o novcu. Klasicna literatura me uglavnom ucila da je prljav, gotovo neljudski izvor pohlepe i niskih poriva. U mladosti sam to znao cuti u školi, roditeljskom domu, od svecenika i od politickih komesara. Šokirao sam se prvih mjeseci rada kao dopisnik iz New Yorka, kad je svuda oko mene odjekivalo “dolar, dolar i samo dolar”. Rijec koja je pobjedivala sve ostale vrijednosti. Danas se u tom pravcu krece i Hrvatska. Neki ce sigurno reci da vidljivo napredujemo, kaze Milic. Od 23. godine života imao sam privilegij zaraditi više nego što trošim, ali nikada nisam živio sam. A kako je svijet u ravnoteži, oni oko mene nisu imali tu prigodu zaradivati koliko bi željeli trošiti pa je sve ispalo dobro i uravnoteženo, bez vecih novcanih viškova ili manjkova. Na pitanje, koji oblik ulaganja preferira? Milic odgovara. U znanje. Vlastito i svoje djece. I osjecam se prevarenim kad se necije znanje, unatoc tržišnoj isplativosti, arbitrarno podcjenjuje. Imam oko 100 tisuca kuna koje vrtim na burzi preko brokerske kuce. Prošla je godina bila odlicna, ova je dosta slabija. Još se nisam odvažio ulagati u fondove. Kad nešto fulam s novcem, uvijek pomislim za koliko sati ili dana rada to mogu nadomjestiti. I onda napišem neku knjigu, clanak, održim predavanje, moderiram okrugli stol. Kad nadoknadim izgubljeno, odmah se smirim.

U Hrvatskoj sigurno ima više od 500 ljudi koji su dobili znacajnu pomoc nakon akcija koje sam organizirao preko medija ili na drugi nacin. Dajem i vlastiti novac u humanitarne svrhe, ali veoma anonimno i na mjesta koja drugi izbjegavaju.