Na papiru Bilićevi izabranici su bili favoriti jer su s tri pobjede dosegli četvrtfinale nasuprot Turcima koji su se provukli među osam najboljih. Ali u ovakvim nokaut utakmicama to ne znači mnogo. Bila je ovo prilika da se Hrvatska upiše u povijesne knjige, ali ipak na kraju sreca nas nije posluzila. Hrvatska nogometna reprezentacija povela je golom Klasnića u 118. minuti, da bi doslovno u posljednjoj sekundi produžetka Semih Senturk postigao izjednacujuci pogodak. U kaznenim udarcima Turci su na krilima tog novog čudesnog povratka bili smireniji. Kod nas su neprecizni bili Rakitić, Modrić i Petrić dok je pogodio jedino Srna. Još jedno nezasluženo slavlje Turaka. Prva utakmica na ovom prvenstvu koja se je igrala sa produžecima pokazala je svu žestinu nogometa i taktičnost. Sami produžeci dodatno su nam lomili živce ali su dali dodatnu snagu našim navijačima koji su glasnicama podržavali naše nagometase. Kada se činilo da je sve gotovo u 118. minuti Ivan Klasnić je na nabačaj Luke Modrića pogodio mrežu i izazvao veliko slavlje većeg hrvatskog dijela Ernst Happel stadiona. Rosetti je odredio da se igra jedna minuta sudačke nadoknade, a na isteku utakmice šok.

Naša obrana nije mogla očistiti jednu gužvu i Semih Senturk zabija loptu neobranjivo u kut Pletikoseve mreže i odvodi utakmicu u rulet kaznenih udaraca. Velika šteta za našu reprezentaciju koja je imala sve u svojim nogama, a jednostavno u posljednjim trenucima utakmice imala nesrecu. Odluka je morala pasti iz penala. A za penale naši nogometaši nisu bili psihički spremni. Luka Modrić i Ivan Rakitić su promašili cijeli gol, Mladenu Petriću obranio je Rüstü Recber i to je bilo zbogom.

Za gledanje potreban vam je Flash Player.

Jedna sjajna momčad koja je, doduše, ovu utakmicu odigrala ispod svojih mogućnosti, ide kući, a vjerojatno najsretnija momčad u povijesti nogometa u polufinale. Ako na ovom Euru Turci ne budu prvaci, neće biti nikad. Iako nije ispunila naše snove, ta reprezentacija ima budućnost. Ovog trenutka ostajemo neutješivi, ali ne treba očajavati. Bilić boysi su na Euru 2008. ipak dokazali svoju vrijednost, oni su stasali u jednu veliku ekipu, a za sve ostvareno jedno veliko - Hvala.