U posljednjih nekoliko mjeseci pet radnika tvornice Salonit umrlo je od azbestoze. Ministarstvo nije našlo za shodno upozoriti radnike, mještane i ostale da je koncentracija azbesta ovdje trostruko veća nego u drugim gradovima. Vlakna azbesta lete i do 11 kilometara pa ih vjetar definitivno nosi i po splitskim balkonima. Tomi Mandiću azbestno vlakno uvuklo se u pluća iako nije radio u tvornici već živi u blizini. Lovro Grgić iz Udruge za zaštitu okoliša Barbarinac, tvrdi da je na taj način Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja izravno ugrozilo stanovništvo, a iako je analizu platila država, podaci su tajni. Epicentar zagađenja je 11 kilometara, a takva ekološka katastrofa izazvala je stotine smrti i oboljenja, tvrde iz Udruge Barbarinac. U posljednjih deset godina umrlo je 200 ljudi. Azbestoza je neizlječiva bolest pluća čiji su uzročnici mikroskopske čestice azbesta. Salonit Vranjic, koji posluje šezdeset godina, zadnja je tvornica u Hrvatskoj koja je koristila azbest. Od nekadašnjih 1200 zaposlenih svela se na manje od 200. Prema procjenama, u krugu tvornice nepropisno stoji oko 1700 tona azbestnog otpada. Otrovna azbestna prašina slobodno leti zrakom i truje ne samo radnike nego i okolno stanovništvo. I to u neposrednoj blizini mora. Dodamo li tome da je, prema procjenama, Salonit Vranjic samo 10 posto cjelokupnog problema azbesta u Hrvatskoj, slika je mnogo gora. Treba utvrditi uvjete za odlazak u mirovinu po povoljnijim uvjetima za sve koji su bili izloženi azbestu, osigurati naknadu štete za stanovništvo i njihove obitelji oboljele od bolesti uzrokovanih izloženosti azbestu. Na kraju, treba odrediti potpunu sanaciju odlagališta azbestnog otpada, saniranje već odloženog azbestnog otpada i okoliša tvornice, te utvrđivanje načina postupanja u svim budućim slučajevima doticaja s azbestom - kroz rušenje ili obnovu građevina, cesta i ostalih objekata u koje je azbest kao sirovina ugrađen. Rješavajući ovu problematiku, država odlučuje o temeljnim pravima, a to su život i zdravlje.