Mjesecno na hrani i proizvodima za svakodnevnu higijenu uštedim 500 do 600 kuna jer kupujem ciljano, pratim i pažljivo selektiram informacije kojima nas trgovacki lanci bombardiraju, i obavezno citam deklaracije kaže 40-godišnja Zagrepcanka koja vješto kormilari potrošnjom cetveroclane obitelji s dvoje školske djece i prosjecnim mjesecnim primanjima. Ne može s punim imenom u javnost zbog formalnih prepreka radi u državnoj službi gdje za to treba dopuštenje. Kreditne kartice nema vec nekoliko godina. Ne placam više stotine kuna clanarina za kartice, kamata po minusu i kojekakve skrivene troškove istice. Svi imaju mobitele na bonove, pa su se, kaže, riješili cak pet telefonskih pretplata, ukljucujuci i onu za fiksni telefon, jer promijenili su operatera. A to je tristotinjak kuna mjesecno.

Prema pisanju Jutarnjeg lista, 23-godišnja samohrana mama Maja posjeduje samo auto u kojem zivi sa svojim 2-godišnjim sinom. Kako bi noci koje nema gdje provesti osim u autu ucinila podnosljivijima, Maja je nabavila jastuk, prekrivac i deku za sina. Nabavila je i plinsko grijalo da mu može pripremiti dorucak, a u prtljazniku uvijek ima dovoljno pelena, odjece i hrane za dijete. Kada ga ujutro odveze u vrtic, Maja odlazi na fakultet, gdje je jedna od najboljih studentica i demonstratorica, a kasnije i na jedan od cetiri honorarna posla na kojima radi.

Hrvati prosjecno idu u jednu veliku kupnju mjesecno, u kojoj za namirnice potroše oko 1200 kuna. Uz to, još cetiri do pet puta tjedno odlaze u manju kupnju za popunjavanje te za kruh, mlijeko, jaja i slicne namirnice mjesecno potroše još 1200 kuna. U trgovackim lancima kolica najcešce guraju žene izmedu 35 i 45 godina, koje su uglavnom zadužene za obavljanje kupnje. Pokazalo je to istraživanje zagrebackog Ekonomskog instituta, ciji je glavni cilj bio istražiti koliko su Hrvati skloni neplaniranoj kupnji. Istraživanjem, koje je provedeno krajem prošle godine, obuhvaceno je 300 kupaca koji su ispunjavali upitnike prije i poslije kupnje u hipermarketu jednog velikog trgovackog lanca, pa su rezultati u konacnici pokazali razliku izmedu planirane i ostvarene kupnje. Sklonijima neplaniranoj kupnji tako su se pokazali kupci koji su bili u velikom shoppingu, što nije neocekivano, jer oni u prosjeku u kupnji provedu oko 47 minuta tijekom kojih produ više od 20 prolaza medu policama. Tijekom gotovo sat vremena provedenih u hipermarketu više od 56 posto onih koji su u velikoj nabavi u konacnici potroši više nego što su planirali te pritom pokleknu kupnji barem jednog promoviranog proizvoda. S druge strane, cak 62 posto onih koji su bili u brzinskoj kupnji potrošilo je cak i manje od planiranog, što pokazuje da takvi kupci tocno znaju što trebaju, pri cemu se u ducanu prosjecno zadržavaju 25 minuta. Iako se ovo istraživanje nije time bavilo, poznato je da je su najskloniji neplaniranoj kupnji kupci koji su gladni te su im još više primamljive brojne namirnice s polica hipermarketa. Istraživanje Ekonomskog instituta pokazalo je da su kupci u promatranom hipermarketu pokazali relativno mali interes za promotivne aktivnosti ciji je glavni cilj natjerati ih na neplaniranu kupnju. Naime, od 300 kupaca samo 43 posto primijetilo je promotivne oglase, 34 posto kupaca je posjetilo odredeni odjel zbog dnevnih popusta, dok je 27 posto kupaca na neki odjel privukao mjesecni popust. Ocito su kupcima najmanje privlacne ponude proizvoda na posebnim pultovima, koje je zamijetilo njih samo 12 posto, te besplatni uzorci, koje je isprobalo tek njih 14 posto. U konacnici, najviše su pokleknuli kupci u velikom shoppingu, medu kojima je svaki treci kupio barem jedan proizvod na dnevnom popustu. Zanimljivo je da ni promocije ne mogu posjetitelje hipermarketa natjerati na kupnju ako su proizvodi neatraktivni, imaju previsoke cijene ili su kupci vec imali loša iskustva.

Jutarnji list

Nazivaju se Mara Salvatrucha, prema jednoj vrsti mrava koja unistava sve pred sobom. Gdje se oni pojave, povecaju se ubojstva za 2 tisuce posto. Njihov brutalitet ne poznaje granica, taj gang je dosad najbrutalniji i najveci od svih organiziranih bandi na svijetu. Gang je nastao pocetkom 80-tih godina proslog stoljeca kada je grupa od 30 djecaka iz Los Angeles-a, sve djeca izbjeglica iz El Salvadora osnovala ulicni gang. Na pocetku je to bio samo ulicni gang, jedan od mnogih u Los Angeles-u, no ipak se brzo prosirio i preuzeo dominaciju u gradu. Zastitni znak im je neopisivi brutalitet, ne prezu od ubojstava, pljacke, iznude, etc. Onaj tko zeli uci u gang mora se 13 sekundi podvrgnuti neopisivoj torturi premlacivanja od ostalih clanova bande, prema nekim procjenama samo 2 od 5 novih clanova prezive ovakvu torturu. Zastitni znak im je tetovaza “M” ili “MS”, prosjecna starost je 16 godina, clanovi bande su vecinom djeca koja su odrasla bez ikakvih moralnih vrijednosti ali sa neopisivim brutalitetom. Prema procjenama