Za glavnog projektanta trogirskoga škvera Nenada Flescha posla uvijek ima kao i razloga za zadovoljstvo. Upravo je stiglo još jedno u nizu priznanja za brodove koje je projektirao. Od 1996. godine svaki prvi brod iz serije izgrađen u Brodotrogiru dobitnik je prestižne međunarodne nagrade za projekt. Trogirskim je brodograditeljima nedavno stiglo još jedno, četvrto u nizu, priznanje za najbolji brod. Trogir, Azov Sea, Tarantella i Siteam Explorer imena su brodova nositelja uglednih međunarodnih priznanja. Brodotrogir se može pohvaliti i velikim brojem visokoobrazovanih radnika, njih čak 223 od ukupno 1185 zaposlenih. Polako se mijenja doživljaj škvera kao mjesta za zapošljavanje neobrazovanih i nekvalificiranih radnika kakvih je tek 87. Zahvaljujući i tome, brod iz škvera u ruke naručitelja stiže u rekordnome roku i to nakon samo 11 mjeseci gradnje. Međunarodna priznanja rezultat su rada cijeloga škvera. Skupa sa projektantima nastojimo iznaći rješenja da udovoljimo

Nakon svih clanaka o Lidlu koji su se u medijima pojavili zadnjih dana, redakciji portala Sutra javila se i bivsa zaposlenica koja se zbog otkaza još uvijek na sudu spori s Lidlom, a htjela je prenijeti svoje iskustvo iz vremena dok je još tamo radila. Po zaposlenju u Lidlu poslana je bila u Njemačku na tromjesečno školovanje, gdje su ih učili sve, od vođenja filijale do sitnih trikova kako provjeravati podređene. Ubrzo su svi zaključili kako je ono što im se na školovanju događalo psihička tortura. Njemački voditelj pokazivao im je na koje sve načine mogu inkrimirati zaposlenike: podmećući blagajnicama skrivene artikle, učili su ih kako prepoznati labilnog zaposlenika, također kako nadgledati njihov svaki pokret kamerama, zbog čega je i izbio nedavni skandal u Njemačkoj. Također su tamo kao nižerangirani bili neprestano izloženi ismijavanju i omalovažavanju. Nismo mogli vjerovati

Neko vrijeme među radnicima kružila je priča kako se u Češkoj i Mađarskoj broj radnika prepolovio nekoliko mjeseci nakon otvaranja. Nismo u to vjerovali dok se nije i nama dogodilo. Kad sam otišao, 17. ožujka, od početnih 40-ak zaposlenih ostalo nas je samo 20, prica Tomislav Janjić, sada bivši zaposlenik Lidla. Sve nepoticajne metode kojima su se nadređeni služili koristile su jer su unaprijed znali da nas žele prepoloviti, unatoč dobrim ugovorima i uvjetima koje smo imali. I to se događa gdje god je Lidl, kad pokrenu novu trgovinu, otpuste polovicu radnika kako bi uštedjeli novac. Tomislav Janjić, bio je zaposlen na radnome mjestu zamjenika filijale, kolega zamjenika bilo je još četvero, a podređenih radnika 40-ak. Do sporazumnog prekida radnog odnosa 17. ožujka 2007. doživio je, kako kaže, niz neugodnih situacija i šikaniranja od regionalnih direktora, upoznao sustav rada i odnosa prema zaposlenicima te, na posljetku, i sam postao žrtva tog istog sustava

Od ljeta 2006. poznati discounter Lidl uveo je prodaju ekoloskog magazina, kupci se naravno ne interesiraju za magazin koji izdaje Greenpeace, cak se po navodima zaposlenika Lidla 80 - 98% novina baca u stari papir. Lidl koji je inace poznat po rigoroznosti kod dobavljaca cak placa sve eksemplare novina, oko 150.000 komada unaprijed, te se odrice prava na povrat neprodanih primjeraka. Sada ce se mnogi zapitati otkud tolika zainteresiranost Lidla za ekologiju, za prodaju casopisa kojeg u njihovim filijalama kupuje vrlo malo ljudi. Cijela prica zapocinje 2005. godine kada Greenpeace zapocinje testiranje voca i povrca kod razlicitih trgovackih lanaca u Njemackoj, Greenpeace zeli ispitati koliko je zdravo kupovati takvo voce i povrce i kakav je udio raznih pesticida i zastitnih sredstava. Po studiji iz 2005. godine discounter Lidl nasao se na posljednjem mjestu, voce i povrce koje se nalazilo u regalima tog discountera bilo je optereceno pesticidima cak i u vecim postocima nego je to dopusteno propisima. Po studiji iz 2007. godine Lidl je postao broj 1 i primjer za

Transporti Turk Čakovec, obiteljski obrt Mladena Turka, smješten na iznajmljenom prostoru PZ-a, na raskrižju Kalničke i Legensteinove ulice, u industrijskoj zoni, na samom izlazu iz Čakovca prema Strahonincu, registriran za vulkanizaciju, autopraonicu i servis, ovih će dana navjerojatnije staviti “ključ u bravu” pise list Medjimurje. Trinaestero zaposlenih otići će na Zavod za zapošljavanje, a drugi dio obrta, preselit će se na područje od posebne državne skrbi, negdje u Hrvatskoj. Ružna priča započela je nakon prijave stanara Ulice Franje Bučara koja je stotinjak metara udaljena od Turkovog obrta. Gradski oci su promptno reagirali i u roku od dva sata “netko” je naručio postavljanje znakova zabrane za promet kamionima iako je ovaj prostor, prema Turkovim tvrdnjama, GUP-om definiran kao “industrijska zona”. Kao glavni problem pokazao se prilaz obrtu iz Legensteinove ulice jer ulaz iz Kalničke Poljoprivredna zadruga Čakovec, u čijem je dvorištu Turk, i za što plaća mjesečni najam od 1.200 eura plus PDV, ne dopušta koristiti

Direktorica sam i suvlasnica tvrtke Nomen est omen d.o.o. iz Zagreba, koja je pionir na našem tržištu i već 10 godina jedina tvrtka u nas specijalizirana za naming, kreaciju imena marke (branda). Kako su realne osnove za uspjeh u tom uskom dijelu brandinga razvijena industrija i stanovništvo od cca. 60 milijuna stanovnika, vjerujem da ćemo i ostati jedini na našem tržištu. Uvjerenost u ideju, vizija, hrabrost, upornost (ovdje je to eufemizam za tvrdoglavost), optimizam i puno smijeha, intuicija, strastveni odnos prema poslu, inventivnost, neprestani rad na razvoju metodologije i na sebi, inzistiranje na kvaliteti i detaljima, globalni pristup i ljubav prema svakom danu, polučili su i na ovom terenu uspjeh, premda nas, eto, ima manje od 60 milijuna i industrija nam

SDP je u petak objavio listu pedesetak tvrtki u kojima se najviše krše radnička prava, a sastavljena je na temelju pritužbi radnika na besplatni SDP-ov telefon 0800-0512. Riječ je o provjerenim slučajevima, koji su tek ilustracija na koje se sve načine u tvrtkama mogu kršiti radnička prava, rekao je član Izvršnog odbora SDP-a Damir Gašparović na konferenciji za novinare. Na popisu su, među ostalima, Dom exclusive interijeri, Hrvatske željeznice - željezničko ugostiteljstvo, Sokol Marić, Slobodna Dalmacija, Dalmatinka Nova iz Sinja, Salonit iz Vranjica, Heruc, Industrogradnja Zagreb, Pevec, Dona, Billa, Đuro Đaković-montaža, Čazmatrans-teretni promet, DTR, Kamensko, Belje, Kerum, MORH i dr. U nekim tvrtkama radnicima su ukinuti regres i božićnica, ne plaćaju im se doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, dobivaju otkaze uz male otpremnine,

Nedavno ponovno izabranom predsjedniku Uprave T-HT-a Ivici Mudriniću prije tri godine, u vrijeme Vlade Ivice Račana, ozbiljno se drmala fotelja. Detalje o internoj istrazi u T-HT-u, ali i o opsežnoj policijskoj istrazi o poslovanju T-HT-a, posebno suradnji s agencijama Premisa i Digitel, donosi današnji broj tjednika Business.hr. Za Business.hr postojanje policijske istrage potvrdio je MUP, a iz ureda Državnog odvjetnika Mladena Bajića potvrđeno je da iz “provedene kriminalističke obrade nije proizašla osnovana sumnja za počinjenje kaznenih djela za koje bi se gonjenje poduzelo po službenoj dužnosti”. Zanimljivo je da je takav zaključak donesen nakon smjene vlasti: sve istrage u vrijeme Račanove Vlade naprasno su prekinute dolaskom Sanaderove Vlade.

Prema pisanju Vecernjeg lista, ni Bjelovar nije ostao pošteden rata operatera za distribucijsko-telekomunikacijsku mrežu koja je u nekim gradovima prerasla u otvorene sukobe T-HT-a i konkurenata. Posljednjih dana T-HT vlasništvo nad DTK mrežom pokušava dokazati zavarivanjem poklopaca šahtova ili utiskivanjem pur-pjene u kanale kako bi se drugim operaterima onemogucilo postavljanje mreža. To potvrduje i zamjenik gradonacelnice Stjepan Clekovic te dodaje da u gradskoj upravi sa zanimanjem ocekuju rasplet utvrdivanja prava nad DTK mrežom i zbog namjere grada da s tvrtkom “Metronet” pocne informatizacijski projekt “Inteligentni grad”, koji ukljucuje i pružanje drugih telekomunikacijskih usluga.

Tvrtka Apimel na samom pocetku, prije 12-ak godina, imala je svega troje zaposlenih Zlatka Gregačevića, suprugu mu Katicu i jednu pomocnicu a danas je, sa 17 zaposlenika i 30-ak proizvoda, kojima opskrbljuje sve trgovacke lance osim Getroa, te 250 kooperanata od Slatine do Iloka, ali i iz Vrbovca, Zagreba, s Bilogore i iz Dalmacije (zbog specificnih vrsta meda) jedna od triju vodecih medarskih tvrtki u Hrvatskoj. Tvrtka se za nekoliko dana seli i u novi poslovni prostor na 1000 cetvornih metara u Bizovcu u koji je uložila više od dva milijuna kuna. Preradbeni kapaciteti bit ce oko tri tisuce tona meda godišnje, što je polovica ukupne hrvatske proizvodnje, a u novom pogonu implementiran je i medunarodni certifikat HACCP, cime se Gregacevic posebno ponosi.

Jedna od takvih tvrtki je i Ericsson Nikola Tesla (ETK), koja s obzirom na vrstu djelatnosti kojom se bavi strukturu zaposlenih, potpunu informatizaciju poslovnih procesa, kao i razvijenu komunikacijsko-informaticku strukturu ima sve preduvjete za primjenu teleworkinga. Prema službenim podacima te tvrtke, u ETK svi zaposleni imaju mobilne telefone i u sustavu su VPN usluge, u prosjeku na svakog zaposlenika dolazi 1,3 osobnih racunala, a više od 70 posto njih ima prijenosna racunala - laptop. Veliki broj djelatnika ETK-a korisnici su Racoma, kompjutorskog softvera koji osigurava besplatan dostup kompanijskom intranetu, kao i Internetu i zašticenim kompanijskim podacima. Nadalje, u Ericssonu Nikoli Tesli njeguje se mogucnost rada na daljinu u okvirima u kojima to namece dinamika posla ili kao odredena pogodnost koju zaposlenik može koristiti uz prethodni dogovor s menadžerom. ETK je nedavno proveo anketu medu svojim djelatnicima o korištenju mogucnosti rada na “informacijskoj autocesti” u kojoj se vecina njih izjasnila pozitivno o takvom nacinu rada. Tako je product manager u integracijama sustava ETK-a, Miroslav Koncar, objasnio da je njegov posao vrlo cesto vezan uz putovanja pa su avioni, zracne luke, uredi i konferencijske dvorane njegov uobicajeni radni prostor. On stoga podržava teleworking jer je na taj nacin stalno “on line” i može obavljati poslove bez zastoja. Što se tice brisanja granica izmedu radnog i slobodnog vremena, Koncar smatra da je ona za vecinu ljudi u branši vec odavno izbrisana, pogotovo ako je rijec o kupcima na tržištima koja su u razlicitim vremenskim zonama.